Konstatirati ću da je najavni EP "Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream)" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33072 otkrio gotovo sve adute ovog 10. jubilarnog albuma okupivši svih 6 singlova što su praktički polovica materijala. Svi ti singlovi su razasuti neujednačenim poretkom koji aludira na neko prisustvo koncepta, ali zna se, Andy LaPlegua i kompanija nikada nisu stremili pretjeranoj intelektualizaciji redovito živcirajući mrzovoljnošću i neobuzdanim bijesom sa zlokobnim prijetnjama bez obzira na temeljna ishodišta, reakcije, te krajnje posljedice. EP je u marketinškom aspektu bio poprilično detaljiziran trailer kojem, evo, sada se uočava jedino manjka uvod s obzirom da su singlovi "Heads off" i zajedljivo huškački "Compliance" uvršteni kao treća, odnosno tek kao peta pjesma po redu, a prethodi mu zgodna uvodna dubstep/ industrial priča "Children of violence" ironičnog karaktera o izgubljenoj hippy generaciji u današnjem vremenu, romantičnim i zdrogiranim fanovima koji nisu shvaćali političke i ratne prevrate 60-ih godina prošlog stoljeća. LaPlegua poručuje ovo je 21. stoljeće nasilja i fašizma, a mi smo alat za pokvarenu mašinu.

Full LP:



I sad, uz ovakav uvod očekivao bi se zaplet egzistencije, socijale i politike, no dobiva se vrlo malo: "D for demonic" tek samo naslovom postavlja agresivan pečat današnjice na sotonističke kultove i žrtvovanje novorođenčadi, direktno ili metaforički pokušavajući aludirati na vlastodršce, no unatoč energičnim Ministry tretmanima, već na samom startu je jasno kako osnovu poticaja čini pakosna zabava bez vidljivog angažmana. Teme "Northern path" i "Only death is immortal" viču iz ponora, dakako glumatajućeg, iluzionističkog stava što privlači pozornost jednako kao i ucviljeni darkeraj Depeche Mode. Sredina albuma su manje-više prosječno uobičajene pjesme za popunu prostora s ponekim ubodom poput "Wolves eating wolves" upirući u bestijalne instinkte. Posljednji dio materijala su redom realizirani singlovi "Not my enemy", "Modern demon", "Planet doom" i "Violence solves everything" u dvije varijante, točnije prva je jednominutni hardcore, a mogao je biti i u sklopu kompozicije nošene umjerenim tempom. Tek onako, da podrži tobožnju monumentalnost.

Bonus CD od kojeg se očekivalo mnogo je samo instrumentalna kolekcija nezavršenih komada u prilično brzom drone ambijentu s ponekim eksperimentalnim frakcijama poput kovitlajućeg techno komada "Into the morgue" koji bi mogao poslužiti za DJ remikseve, zatim elementarnog Detroit techno topota "The body", te industriala "Fear the dark" / "Fear the light". Sveukupno, prvi CD iznosi 64, a drugi 33 minute, odnosno zajedno 100 minuta, opet predugačkih s nekim nepotrebnim pjesmama izazivajući kiselu provokaciju poput prženja u posranim koprivama. Nije da ovdje nema očekivane energije, metaliziranih gitara i otpadničke negostoljubivosti, ali poetska fabula je toliko šepava da je bilo bolje pola vokalnog materijala ostaviti u instrumentalnom formatu. Jer, LaPlegui često i nije bitno što uzvikuje, uostalom, ovo na vrlo sličan način rade Rammstein i svaki puta im uspije nasamariti naivčine.

Naslovi: 1.Children of violence, 2.D for demonic, 3.Heads off, 4.Only death is immortal, 5.Compliance, 6.Northern Path, 7.Through the ravens eye, 8.Wolves eating wolves, 9.Not my enemy, 10.Modern demon, 11.Planet doom, 12.Sonic witch, 13.Violence solves everything, pt. I, 14.Violence solves everything PTIII (The end of dream)

BONUS CD: 1.At the gate, 2.Hallway, 3.To cast a shadow, 4.Into the morgue, 5.The body, 6.Fear the dark, 7.Fear the light, 8.Another wave, 9.Sunrise

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/07/2024