Tri godine pauze Andy LaPlegua i ekipe uložene su u bitne promijene i generalni remont zvuka. Ovaj šesti studijski album potpuni je otklon od dosadašnjeg electro/techno-industrial iliti aggrotech stila pretvorivši se u industrial-metal. Abbey Nex je dobio vodeću ulogu sa žestokim gitarskim riffovima, a ako je ikad itko sumnjao da je LaPlegua asimilirao utjecaje Front 242 i Ministry (uz sve pripadajuće karakteristike Marylin Manson, Rammstein i slične branše), onda su sve insinuacije bez ikakvih hipoteza ovdje dokazane.

S daleko manje elektronike koja je potisnuta u drugi plan kao ritmička infrastruktura plus basovi (Joe Letz - živi bubnjevi, Z Marr - elektronika), odmah od uvodne "Age of mutation" (nakon prvih 30 sekundi) počinje opako prašenje thrash/metalcore sekvenci s pozadinskim harmama syntha, a takav obrazac praktički ne jenjava do posljednje minute. Redaju se voma žestoke i mahom kratke pjesme do cirka 4 minute - "Zombie fistfight", tromija "Feed the fire", "Clouds of war", brža "Gimmie deathrace", "Burried alive" (ove dvije potonje su korištene u horror filmovima B-kvalitete), laganija "Empty", himnične "No redemption", "Falling apart", "Gotta go"... u kojima se kombinira metal, hardcore i industrial rokačina s ponekom solažom i staccato dionicom. U principu, sve je svedeno na smjesu probranih Ministry zgoditaka (uglavnom sa "Psalm 69") i 'pop' klišeja Butthole Surfers hita "Who was in my room last night" s malo više elektronskih igrarija. Naravno, tu su sad otvorene mnoge opcije kako je LaPlegua simbiozom sklopio mnoge obrasce s nekih ranijih albuma poput "Making Monsters" (2010), "Today We Are All Demons" (2009) ili "What The Fuck Is Wrong With You People?" (2007), ali neosporno je da se poslužio prokušanim trikovima i formatima u svrhu obogaćivanja vlastitog izraza. Predaha praktički nema, te album okončava vrištećom agresijom "Pull the pin".

Sama tematika je i dalje puna požude, boli, mržnje i ljutnje personificirajući zlo i tamnu stranu ljudskog postojanja, kao i pripadajućeg društva sa cijelim serijalom različitih uloga koje variraju od čovjeka do demona. LaPlegua ne oklijeva iskoristiti svako moguće oružje u svojim stihovima da postigne svoj cilj - prilično gadljivu fabulu začinjenu čestim borbenim scenama u kojoj redovito pobjeđuje nasilje i teror. No, sve skupa, to ništa nije novo niti u literarnom obliku, a još manje u glazbenom. Zarazno jest, ne može se poreći. Pa čak i zabavno u onome pogledu koliko to zabavni i uzbudljivi mogu biti horror/SF filmovi na slične teme. Show-biz i pozerstvo. Ništa više. A za ljubitelje pravog industrial-metala ipak nije dovoljno.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 28/05/2013