home > mjuzik > Les chants de l'aurore

kontakt | search |

ALCEST: Les chants de l'aurore (Nuclear Blast, 2024)

Francuski Alcest iliti Neige (u izvorniku Stéphane Paut) je definitivno uspio kao osebujan kantautor spojivši black metal, brit-pop i shoegaze. Još davno, nakon drugog albuma "Ecailles de Lune" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=9158 (2010) sam svojim kolegama i glazbenim kritičarima pričao o ovome bendu, ali nitko me nije doživljavao za ozbiljno čim su čuli da je black metal, no s vremenom se njegova upornost pokazala učinkovita. Kroz brojne hrabre eksperimente spajanja brutalnih žanrova, što je ustvari jedan od prvih shvatio Kevin Shileds iz My Bloody Valentine otpustivši žice na gitari stvorivši shoegaze, to jest mekani oblik black metala u alternativnoj pop varijanti po čemu je svakako heroj i zaslužan za mnogo toga u brit-popu i indie-rocku, estetika ovog znamenitog Francuza se proširila s prvotnog metal, rakursa u fino odmjeren zvučni kolaž kojeg podjednako vole i metalci, te indie i alternativni pobornici.
[  ]

Znate, teško mi je govoriti o bendu kojeg sam sasvim slučajno otkrio, nitko ga nije u početku percipirao, a onda je postao toliko popularan da su ga počele slušati i seljačine, a ja se s time ne mogu poistovjetiti, istom kao recimo kada su koncem 80-ih The Pogues postali toliko popularni da sam kao DJ svake večeri morao puštati "Dirty old town" koji mi se popeo na živce. Ne, nisam negativan, ovo je ponovno veliki ubod majstora kompozicije koji je u 43 minute spojio vlastiti stav o današnjem svijetu u bogato složen album pun nostalgije ispjevane na francuskom jeziku koji tek rijetko koristi engleski i onu poznatu metal growl-brutalnost.



Jedan od glavnih singlova "L'envol" je romantičan black s tim nježnim Neigeovim vokalom na razini Rolanda Orzabala (Tears For Fears) uvodeći u fikciju poremećene današnjice kroz psihodelične pasaže, indie-rock momente (original iznosi čak 8 minuta, video ima skoro milijun pregleda), i meni se to odavno sviđa, da budem jasan. Jer početak albuma s pjesmom "Komorebi" širokim gitarskim disonantama i umjerenim tempom, čak i slow, zove u sjećanje prvi album Pale Saints kao da su spojeni s Napalm Death, a disonantno razliveni Neigeovi vokali sjedaju perfektno alternativno, onomad poput Jim Kerra kad je ranih 80-ih pjevao u romantici cvata, upoznavanju duše, tajnoj suštini i bio nošen duhom zraka u unutarnjem svetištu proljetne staze bez povratka. Stihovi su odlični, nema što, točno pogođeni, kao i u narednoj "Améthyste" s prirodnim pitanjima o životu i smrti, nadomak hita 'volio bih da mi možeš reći odakle dolazim', a naravno svatko će reći: iz Francuske jer je kompletan scenarij otpjevan na francuskom, međutim, nije u pitanju geografska, nego metafizička lokacija.



Drugi singl "Flamme jumelle" je moćan alter-rock komad s ponešto post-grunge elemenata i obaveznog Ride/ Lush faktora koji se nije mnogo razlikovao od Nirvane i Pixies, klavirska "Réminiscence" u razdraženom gothic maniru je solidna instrumentalna fikcija smirenja, a zadnje dvije su razarače: "L'enfant de la lune (月の子)" i "L'adieu", uzmimo da Alcest postanu planetarno popularni (još im se valja dodvoriti u UK, Japanu i Australiji), nikad ne bi svirali ove pjesme, možda su im zadnje kao black, zajedno dugačke oko 13 minita, ali znate kako black i alernativni rock umjetnici razmišljaju, poput Šumski. Kad vide da ih prihvati više od 100-200 ljudi po koncertu, odmah misle da su komercijalni i da su se prodali show-bizu.
[ Alcest ]

Alcest   © 2024

Izgleda da je bend zadovoljan stvaranjem atmosfere na odavno prokušanim formulama u kojima nema ništa novog izuzev što svakoj pjesmi dopušta da se prirodno razvijaju jedinstvena iskustva od akustično/ amplificiranih vijuganja reverba do eksplozivnih vrhunaca pokušavajući pronaći adekvatne zvučne lokacije na kojima još nisu bili. To jest, ovo je slobodno lutanje, tematski prilično drugačije od prethodnih radova koji su imali crne slutnje i mračne događaje iz kurentne stvarnosti, ovdje se raspršuju tmurni oblaci dajući svjetlosti da ponovno impresionira prozračnost, nada i optimizam.

Naslovi: 1.Komorebi, 2.L'envol, 3.Améthyste, 4.Flamme jumelle, 5.Réminiscence, 6.L'enfant de la lune (月の子). 7.L'adieu

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/07/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Songs of a Lost World

THE CURE: Songs of a Lost World (2024)

| 28/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: The Beat That Saved Our Lives / Loves and Curse / Imamo Vas u vidu

KENSINGTON LIMA / SLICK STINGS / LUXUS LORD: The Beat That Saved Our Lives / Loves and Curse / Imamo Vas u vidu (2024)

| 28/11/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Muzika za pionire, EP

ERROR_2020: Muzika za pionire, EP (2024)

| 26/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Prokletije II

NEMEČEK: Prokletije II (2024)

| 26/11/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Five Tapework Compositions (For Throne Heap)

ALTAR OF FLIES: Five Tapework Compositions (For Throne Heap) (2015)

| 25/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*