Nakon 20+ godina djelovanja i 7 studijskih albuma, te mnogo promjena u izričaju od klasičnog black metala preko smirenijeg post black metala do nekog skoro nježnog black gaze-a, konačno smo dočekali i ove francuze u Hrvatskoj. Moje praćenje tog benda, započelo je prije nekih 10ak godina, nakon albuma "Shelter", gdje su već počeli koketirati s meni omiljenim žanrovima shoegazeom i dream popom, a u kasnijim albumima samo su produbili značaj ovih žanrova i totalno me pridobili. Sa svakim novim albumom pratio sam turneju nadajući se da će ih netko dovući i do nas, dvaput sam ih propustio u Šiški iz raznih razloga i konačno ih dočekao. Stoga, thumb up za Hangtime Agency s moje strane. Ono što je još zanimljivo kod njihovog sinoćenjeg nastupa, jest da im je to prvi na turneji na kojoj promoviraju novi album "Les Chants de l'Aurore", objavljen u lipnju i za koji su dobili više manje dobre kritike. Naravno, od onih HC fanova malo manje, jer su nastavili s nježnijom muzikom, no s time su vjerojatno dobili i nešto novih fanova. Koncert otvorenja turneje može biti dvosjekli mač. Čast da materijal predstave prvo tebi/nama, a s druge strane moguće da još nisu dobro usvirani, uštimani pa da dođe i do laganijeg kolapsa. Nešto između se dogodilo u Boogaloou sinoć. Najavljeni u 21:00 započeli su točno u sekundu i ta točnost ih je pratila i do kraja koncerta. Započeli su mirno s novim materijalom, a prema set listi radilo se o pjesmi Komorebi, koja mi je inače zapela za uho kao jedna od žešćih na albumu, međutim sinoć sam lovio zvukove i nisam je uspio prepoznati. Ovo je inače odlična pjesma za početak ako sve štima, ali... Šok i nevjerica učinili su svoje. Činilo se da svatko ima neku svoju dionicu, jer je bubanj lupao skroz suprotno od bas dionica, a gitare su zvučale mutno i nepovezano. O vokalu ne bih. Ovo traženje i moje pogledavanje okolo po publici potrajalo je točno prvih pola sata. Izgubili su se u novom materijalu i trebao im je break. Promjenom gitara, učinilo se ko da su nam došli novi, pravi, Neige i Zero, i nakon toga se sve posložilo. Još uvijek pomalo mutno i ne dovoljno moćno. Očekivao sam da će nas u ponekoj pjesmi otpuhivati svojim baražama, ali sad su se barem ulovili i mogao sam zatvoriti oči i krenuti na "alcestno" putovanje. Nizale su se Protection i Saphire s meni najdražeg "Spiritual Instinct", pa stvarno moćna i komplaksna Écailles de lune, Pt 2, a za kraj regularnog dijela ostavljena je Oiseaux de proie, jedina s albuma "Kodama", koja efektno završava regularni dio. Zahvala i priznanje da im se Zagreb dopao u popodnevnoj šetnji, naveli su nas za glasno skandiranje za povratak. Naravno, počastili su nas sa bisom i to jednim umirujućim. Starija Autre Temps i nova L'Adieu, fino su zatvorile večer od točno satipol svirke. Iako su žanrovski dosta "šarali" tijekom godina, uspjeli su u tih točno 75 minuta proći kroz skoro sve albume i predstaviti novi album. Zapravo se sve vrti oko te dvojice gitarista, koji se izmjenjuju i u pjevanju, od laganih eteričnih vokala do vrištećeg s gitarama koje se transformiraju upravo onako kako poneki dio pjesme zahtijeva. Ostaje gorčina i nepoznanica što se i zašto dogodilo sa zvukom. Poznato je da Boogaloo kuburi sa zvukom, a tamošnji koncerti idu od neslušljivih do odličnih, a da nisam prije par dana bio na FLC, koji su imali stvarno skoro pa savršen zvuk, mislio bi da su im uvaljali neku staru kramu. Ovako, trebalo bi to čuti u nekom boljem prostoru, pa tko zna, možda ih dočekam i u Šiški.

pedja // 22/10/2024