Postoje oni koji toleriraju grgutavo slinavi spiljski vokal režanja pijanog i ukomiranog Chrisa Barnesa, no ja se pridružujem onima koji ga shvaćaju kao neozbiljnog šarlatana što se pokušava prizemljiti u tom odvratno zbunjujućem paradoksu death bizarnosti što mu svaki puta donese komad slave, ovaj puta, kako sam reče 'Na račun online trolova koji iznose svoje neobrazovane i nepotrebno zlobne recenzije bilo kojeg umjetnika. Oni imaju pravo na svoje mišljenje, a ja na svoje'. Njegovi pokušaji niskih grlenih oktava su borbe u režanjima s brzim tempovima u stvarnom vremenu, a kako ovaj album ima 13 pjesama, svaka naredna pokazuje oscilacije s gubitkom snage. Kada se otvore prvi, iznenađujuće brzi thrash komadi u oldschool deathu ("Know-nothing ingrate", "Accomplice to evil deeds", "Ascension" i "When the moon goes down in blood"), ispravlja se onaj katastrofalan dojam prethodnog albuma "Nightmares of the Decomposed" (2020) za kojeg je i on i bend dobio ogromnu porciju svjetske negativne kritike, mada su ga neki poltronski recenzenti pohvalili jer kada pišeš za Metal Hammer, Distorted Sound ili Metal Injection nedajBože da ti padne na pamet opozicija kada je u igri bivši originalni frontmen Cannibal Corpse s ekipom sastavljenom od nekadašnjih i sadašnjih članova Deicide, Walking The Cadaver, Brain Drill i Obituary. U najboljem slučaju recenzija neće biti objavljena ili ćeš dobiti ćeš otkaz.



Bend je tokom ovih 47 minuta napravio sasvim pristojan posao u odnosu na prethodni pandemijski što im se odvalio reda radi, tek onoliko da im ne bude dosadno snimajući ga odvojeno otišavši u potpuno krivom smjeru. Kada bi bio neki drugi, daleko skuliraniji i trezveniji vokal, ovaj album bi mogao proći na razini jednog ironičnog poluproizvoda ranih Dark Angel, Kreatora ili nedovršenog demo materijala Morbid Angel, no kada krene ostatak albuma, gubi se potpuni koncept (ako ga je uopće bilo premda Barnes trabunja da je fabula radosno odvratna osveta u savršenim pričama), snaga postaje sve slabašnija, posebice u temama "Bestial savagery" i "Mass casualty murdercide", ponovno se zaglibi u teško prohodnim stoner-doom varijantama ("Hostility against mankind" i bluesom nakićene "Neanderthal"), a ako ovdje postoje ikakvi razlozi za pohvalu, to su onda kraće pjesme u kojima tanka struktura uvod-stih-refren-solo nije toliko izlizana poput "Judgement day" i "Spoils of war", a kako se nalaze pred samim koncem albuma, sve ovo je nakon one prve 4 stvari toliko dosadno i zamorno da je uistinu smrt za slušanje. Još najzabavnija je obrada "Hair of the dog" Nazaretha s kojom se možda nadaju odvaliti barem na europsku turneju. Njihove ploče su redovito izazivale podjele mišljenja u kvaliteti produkcije i stilskim oscilacijama, a Barnesovo supijano ili totalno urokano pametovanje s brojnim tipfelerima po društvenim mrežama s obiljem svađa i prepucavanja su pokazivale i još uvijek prikazuju njegov povrijeđeni ogroman ego kada je kreativnost i izraz u pitanju s obzirom da se njegova prateća ekipa distancira od njegovih ispada za koje niti sami ne znaju da li je šala i u čemu je poanta bijesnog promuklog psa, ali kako god, legenda je s kojom se mora raditi i zarađivati. Pa makar svirali i ovakvu bijednu death'n'roll blamažu kakvu su trebali odvaliti prije barem 30 godina. S tek malo obnovljene energije i koliko-toliko trijeznim frontmenom barem u vrijeme snimanja, ovo jeste daleko bolje od grozomornog prethodnika, ali je još uvijek deprimirajuće niski stupanj kvalitete.

Naslovi: 1.Know-nothing ingrate, 2.Accomplice to evil deeds, 3.Ascension, 4.When the moon goes down in blood, 5.Hostility against mankind, 6.Compulsive, 7.Fit of the carnage, 8.Neanderthal, 9.Judgement day, 10.Bestial savagery, 11.Mass casualty murdercide, 12.Spoils of war, 13.Hair of the dog (Nazareth cover)

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 12/05/2024

PS: nije uzalud Metal Blade Records onemogućio komentare na njihovim youtube spotovima...