Nošen 'božanskim vjetrovima', drugi album ovih death-metalaca iz Nizozemske ponovno analizira ratnu povijest sa previše pristojnim i suzdržanim muziciranjem. Solidno, klasično i ništa više.

Drugi album nizozemskih death-metalaca je obično i prosječno, čak po ničemu izražajno djelo. Jedino što donosi nekakvu 'svjetliju' točku je vokal frontmena Martin van Drunena (ex-Pestilence, Asphyx) koji je konstatan kroz mješavinu vriskanja i grlenih growlova, te kroz stihove pune njegove uobičajene tematike o ratovima, holokaustima, pokoljima i genocidima u 20. stoljeću katkad zazvuči kao ratni zarobljenik u nekom vojnom logoru koji je zaradio poneki metak na bojištu i urla od bolova zadobivenih rana. Okey, po tom pitanju je upečatljiv i uvjerljiv, dok je glazbeni dio albuma sasvim solidan, no toliko je predvidljiv da tu nema apsolutno nikakvih uzbuđenja. Pjesme su gotovo linearne, tj. standardne, čiste i konkretne poput bezbroj klasičnih death metal pjesama, ono što bi se reklo 'kežual'. Gotovo svaka od 12 pjesama ima istu strukturu, te počinju uglavnom s groovy death-metal riffom, pa se prelazi u mid-tempove, pa malo ubrzava i tako redom. Sve je to previše pristojno napravljeno i s obzirom na tematiku, te činjenicu da je u ratu sve dozvoljeno, manjka faktor iznenađenja, manjka eksperimenata i neočekivanih poteza, tako da se većina pjesama jednostavno rastopi u svojoj dosljednosti poput govorancije suhoparnog povjesničara koji na svoj način interpretira i analizira ratnu povijest. Album doduše počinje interesantnim kratkim instrumentalnim uvodnikom "The eve of battle" koji miriše na sympho-rock sa harmoničnim orkestriranim samplovima, te zvukovima valova, aviona i bombardiranja (album proteže teme od pada japanskog carstva preko morskih bitaka na Pacifiku sve do zračnih okršaja), no unatoč detaljno analiziranim temama i kompozicijski zadovoljenim osnovama, gotovo niti jedna pjesma se ne može izdvojiti kao nešto uistinu posebno. Glavni nedostatak kompletnog albuma je posvemašni gubitak želje za promjenama; svi članovi Hail Of Bullets su odranije ispeglali svoj stil u nekolicini poznatih i priznatih bendova (osim Pestilence i Asphyx, pristigli su iz Gorefest, Houwitser i Thanatos), tako da vjerojatno sa ovim bendom samo žele ići na čisti ziher koji ne smije promašiti. Ove pjesme vjerojatno uživo funkcioniraju odlično, no slušati ih ovakve na albumu je posve obična oldschool death-metal reciklaža koja se po ničemu ne razlikuje od radova s konca 80-ih i početka 90-ih.

Zvuk je čist, produkcija solidna (Ed Warby), no muziciranje je previše suzdržano, uravnoteženo i sinhronizirano. Osjeća se da je bend mogao napraviti složenije i kompleksnije pjesme. Jedina koja malčice odskače od prosjeka je "Full scale war" s nešto bogatijim aranžmanom, no i ona se u principu gubi u svojoj jednodimenzionalnosti. Poneki zavodljivi riff ili pokoja 'catchy' solaža na trenutak obogati album koji se neprestano 'vrti u mjestu' i to je to.

Previše klasično.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 01/03/2011