home > mjuzik > Silence

kontakt | search |

RORCAL: Silence (Hummus Records, 2023)

Nemerem vjerovati da sam zadnji put pisao o ovim specifičnim švicarskim black/sludge-doom metalcima iz Ženeve prije skoro 10 godina kada su napravili split album s portugalskim Process Of Guilt www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20855, a činilo mi se kao da sam ih nedavno, rečemo tamo prije nekoliko sezona, ma još u vrijeme prvog COVID-19 imao na repertoaru. Biti će to valjda zato jer sam ih redovito pratio od izdanja do izdanja, a sad, zašto ih nisam recenzirao, uistinu se ne sjećam.
[  ]

Evo, za ovaj, službeno šesti studijski album kažu: 'Nada je himera. To je iluzija koja nas sprječava da prihvatimo očitu činjenicu koliko god bila svjetla u svojoj neizbježnosti: uskoro nas više neće biti. Za nas više nema horizonta, niti sutra. Čovječanstvo neumitno trči prema svom gubitku i za sobom će precipitirati sve što je stvorilo svijet. Nijedna druga putanja ne poprima oblik, niti se ocrtava. Nema se više što spasiti. Uronit ćemo u ponor zaborava, u ovaj veliki sumrak koji se diže pred nama. A kada se suočite s izvjesnošću kolapsa, nema ničeg odvratnijeg, ponižnijeg od nade. To je laž. Zasljepljuje nas, guši nas. To je mit koji treba uništiti. Tek tada ćemo moći prihvatiti ono najgore u svemu. I njegujte to. Tako, kada sama ideja nade konačno nestane, ostaje samo TIŠINA'.
[ Rorcal ]

Rorcal   © 2023

I takoreći, ovdje je sve objašnjeno. Nema nade, ne postoji optimizam, bend uglavnom nastupa po Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj, davno su nam najbliže bili nekoliko puta u Italiji i Madžarskoj, a kako stvari stoje, još uvijek nemaju u planu Hrvatsku ili barem Sloveniju da zaraze svojim zvučnim nasiljem mješajući pocrnjeli sludge/doomcore s blackom koji je u njihovom slučaju evoluirao do razmjerno teško prohodnih granica razarajućeg post-metala koji su ponekad iznosili po pjesmi čak i do 20-ak minuta.



No, ovdje su daleko staloženiji isporučivši 8 komada daleko kraćih rezolucija počevši od uvodne "Early mourning" od samo 3 i pol minute, a bome imaju i kraćih poput "The worst in everything" i "Under the nails". Ratobornost frontmena Yonni Chapatte je još jače izraženija (bio nekoć i u onim grindcoreašima Yog www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=13365 i Kehlvin www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14531 o kojima sam pisao više puta: www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30924), međutim ovaj album nije samo zloba i otrov, nego i neukrotivo divljaštvo sile razaranja s napetim, mučnim i frustrirajuće zajedljivim tekstovima o zabrinutosti ka vršnjacima i generacijama vođenih egoizmom maskiranim u dječju igru neznanja vođenu slabom voljom manifestacije za preživljavanjem, onomad rečeno, lakomislenom s brdima laži virtualnog svijeta u kome je sve moguće.



Opaki rez predstavlja singl "Childhood is a knife in the throat", te ironična pjesma "Hope is a cancer" s brutalnim poigravanjem neumoljivosti u eksplozijama opće dementnosti ovakvog suživota, da ne kažem sa seljačinama što čekaju nekakva lažna jutra bolje budućnosti, međutim, diskutabilno mi je o tome govoriti iz mojeg rakursa male i bijedne Hrvatske spram velebno distancirane i politički indiferentne Švicarske, ali se osjeća dinamički kontrast figura uživljenih u zloćesto nafegene scene. Također se i raspon benda unatoč sužavanju opsega kompozicija proširio na impozantne kompozitorske zahvate urnebesnog blastbeata s gitarskim tehnikalijama kroz čitav tijek ovog albuma od 40-ak minuta. Oni su, ne zaboravimo, stalna ekipa u postavi još od 2006. godine (ok, Chappata je došao 2013.) i znaju svoj posao, gitaristi Diogo Almeida i Jean-Philippe Scopfer su radili i u Lost Sphere Project, još jednom bendu o kome sam svojevremeno pisao www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=12007 davne 2011. (navodno više ne rade), a kroz čitav materijal se itekako osjeća mutna ružnoća brutalnosti varteno disonantnim tremolima spajajući oluje zvuka i buke, te kakofonije i usporavanja. Ako se išta ovdje može poistovjetiti s ranijim doom eksperimentima, a naposljetku i tišinom, jest završna odiseja "No allevation, even in death" koja proizlazi iz post-industrial gitara, zlokobnog ambijenta, turobno mračne atmosfere i mizantropije u zvijerski post-black finale modernog armagedona od 9 i pol minuta.

Ne treba niti sumnjati, ovo je i bila namjera koja se kreativno pokazala u punoj priči i zaokruženoj zvučnoj slici.

Naslovi: 1.Early mourning, 2.Childhood is a knife in the throat, 3.The worst in everything, 4.Extinguished innocence, 5.Hope is a cancer, 6.Constant void, 7.Under the nails, 8.No allevation, even in death

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/04/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Otopljeni disko

KI KLOP: Otopljeni disko (2024)

| 27/05/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: 7 Uthras

ULVTHARM: 7 Uthras (2024)

| 27/05/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Cycle of Torment

KHEFTOOK: Cycle of Torment (2024)

| 26/05/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Abandon

DEAD DOOR UNIT: Abandon (2024)

| 26/05/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Experiments within Chaos - - - Shamanic Dance

SaKac: Experiments within Chaos - - - Shamanic Dance (2024)

| 25/05/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Silence

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*