Baš sam neki dan doslovce popizdel nakon Dore i Porina, a sve je kulminiralo koncertom King UBU u zagrebačkoj Močvari pred desetak ljudi. Rock and roll, pogotovo alternativne vrste u nas je marginaliziran na pećinsko slikarstvo koje povremeno neki arheolog jačeg kova od Indiane Jonesa zna pretvoriti u biznis. Jbga, takav smo zatucani narod kojeg malo što inovantnog zanima. Koprivnički dvojac na svome drugom albumu slijedi vrlo dobre, štoviše odlične reference ove teze da svecka žvaka nije za seljačine koje iz pretpotopnih vremena izvlače stare šibane i zakovane galijote za vesla bez ikakve kreativne sposobnosti. Mogu si misliti koje su se fikcije motale Bruni Antoliću i Marku Kuharu kada su stvarali ovih impozantnih pola sata u, pa rečemo, proteklih godinu dana otkako su realizirali prvi najavni singl "Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda". Sigurno im lovorike debi albuma "Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30524 (2021) nisu bile prioriteti samozadovoljstva da prokušanu formulu plasiraju po drugi put. Jer...

"Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda"

'Gin tonic plemenitost' za medijsku vidljivost,
No leteći majmuni dolaze ti sve gluplji;
A entourage budala loša je reklama.
Sve te teže prodaju bez da te ne odaju

Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda

Kad više ne pali makijavelistički
Pristup mijenjaš na sotonistički,
A otvoren okultizam uvijek je krizan -
Propalo jastvo za sebično bratstvo;

Malicija'

Jer, da. Svijesni su što je umjetnička kreativnost i kako razlikovati franšizu serijalizma od autorskog legitimiteta 21. stoljeća. Naime, ovdje su na 10 novih pjesama dobrano preroštali i pročačkali vitalne osnovice alternativnog rocka, bučnog, gromkog i žestokog satkavši koheziju noise, post-hardcore, post-punka, pa čak i indie-rocka, ništa ne smeta. I to samo, zna se na dva, ajde tri instrumenta - bas gitari, bubnjevima i čvrstom punkerskom vokalu s tek povremenim uporabama elektronike i pedala, ali to su sad one finese koje su neophodne, no svatko tko je ovaj dvojac barem jednom pogledao uživo zna koje su im glavne osobine performansa.

Ne, nisu iskoristili 'grešku drugog albuma', ako se sjećate, drugi singl je bio "Voli" u kome su okrenuli u kompleksni pristup post-hardcorea, psihodelije i grungea a'la Soundgarden, a neki telci bi mogli reći da su otišli u heavy metal jer ovdje ima podosta post-grunge elemenata, primjerice u potentno melodičnoj "Kapetan", a pogotovo u disonantnoj "Mak" s atributima stonera kakvog su nekad gajili Kyuss i rani QOTSA, danas otšli tam negdje pod vrbu Seattlea da s Dudekom i Regicom rastjeruju obade svoje stare kobile i seću kukuruzinje za stavicu (veliki snop kukuruzinja poput vigvama). Zadnja stvar "Ful unutra" je moderni podsjetnik na čuvene The Jesus Lizard i Girls Against Boys, onako eurovizijski kako noise-rock može biti itekako podoban za širu komercijalnu upotrebu uz ponešto elektronskih dodataka, ma sve je to ista spika, isti zvuk, dakako vrlo moderan i ispeglan, no onu srž koja stubokom mijenja mnogo toga je prije svega uvodni, treći singl "Reflektori od sunca" obavijen post-punk/ gothic menažerijom u kojoj se osjećaju i medikamenti The Cure, Interpol, pa i Placebo.



Pjesme su odreda čvrste, moderne i upečatljive u sofisticiranom segmentu potvrdivši zrelost Antolića kao tekstopisca i kreatora vokalnih arija, pa "Nikada" ima zanimljiv 'šus' washingtonskih Fugazi, onako kako barem ja zamišljam da su Ian McKaye i ekipa trebali otići puno prije zadnjeg "The Argument" albuma, a bješe to jako davno, te se vrlo sličan afrodizjak pojavljuje u "Leptiri" s kombinacijom spomenutih The Jesus Lizard, a odličan Killing Joke s kravljim zvonom iskače u ironičnoj "Ha, ha, ha". Sve ovo vrijeme taj Antolićev bas čuda čini, čas je gitarski riff, čas solaže, čas melodične frakcije i uopće ne ostavlja dojam jedne osobe jer je momčina kompletan muzičar koji se umije izražavati kroz bas gitaru, sorry Koja, došao je tvoj pravi nasljednik 'bass ist das'.

Specifičnost je naslovna stvar "Zebra" u frenetičnom funk-hardcore maniru Jane's Addiction kad je Perry Farrell dnevno gutao šaku tripova i fiksao se najboljim žutim horsom planete Zemljičice održavajući kilažu anoreksičara na rijetkog posjetitelja trgovine prehrambenih proizvoda kojima je upriličio onu čuvenu himnu "Been caught stealing", samo za razliku, ovaj dvojac je sportski impregniran u energiju, nikako nevinu ili bezazlenu, itekako opasnu, a i privlačnu za generaciju koja se sjeća Farrella i konca 80-ih, te početka 90-ih, a nemereš vjerovati, Jane's Addiction rade na novom albumu... Ja bih ovo poslao na Eurosong da pokažem kako Croatia nije zemlja retro pop mulaca što se bore za plasman u finale, jest, ovo nimalo nije taj koncept, ali Šiza ima vrhunske odlike komercijalnog i alternativnog, a kad je tak' odlično je. Moji su Podravci, volim ih, total su alternativa, nisu neki seronje iz Zagreba ili Beograda, baš su autentičan nastavak velike koprivničke moderne rock scene 21. stoljeća. Moje srce kuca za njih i održava mi ovaj usrani život u vrhunskoj formi starog 50-godišnjaka koji se približava 60-im godinama. Fenomenalno.

Naslovi: 1.Reflektori od sunca, 2.Nikada, 3.Zebra, 4.Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda, 5.Leptiri, 6.Ha, ha, ha, 7.Voli, 8.Kapetan, 9.Mak, 10.Ful unutra

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 27/03/2024