Realiziran ujesen 2023., ovom debiju su prethodila čak 4 singla što je gotovo polovica albuma, pa se već od prva dva-tri još iz vremena pandemije i lockdowna dalo naslutiti što valja očekivati od koprivničkog peterca. Prije svega obilje melankolije, netipične za razigranu i uvjek za odvaljenu zajebanciju spremnu Podravinu prikazavši sasvim drugačiji mentalitet i svjetonazor koji očito ne idu ruku pod ruku. Kao da je bend ponikao u nekom skroz drugačijem podneblju skandinavske depresije prorijeđenih bjelogoričnih šuma otimajući se naturalnom porivu neumitnog uništenja pokušavajući šamanizirati kultnost uske zajednice plemenskih obreda slabo poznate, takoreći skrivene tradicije poput neke mistične distopijske sekte. Uronjen u soft-rock/ indie pop/funk s folk i jazzy konotacijama, ovih 40 minuta ima jednu specifičnu crtu održavanja zaigranog sporog tempa koji tek u rijetkim trenucima pokazuje zamah ka umjerenom, ali ne baš i osobito plesnom. Kompleksne gitarske igre staccata, slide poteza, ambijentalnih i atmosferičnih kolaža Dejana Haluseka uz snen, gotovo dream-pop vokal Romane Pavliša poput akvarela nježno i senzibilno se prelijevaju iz pjesme u pjesmu, međutim koliko god da su strukturno radili na detaljima, utisak jeste da su se začahurili u jedan te isti klišej ne pazeći na raznolikost koja bi unijela prijeko potrebnu uzbudljivost. Tek u uvodnoj "No cigar" fini dodatak jest komorni pasaž trombona na plesni funk, "Jailors" ima sjetan rakurs post-rocka s indie-pop letargijom The Cranberries (a i Romanin vokal pomalo podsjeti na pokojnu Dolores), jedan od prvih singlova "Imperator" vitla s pop-progressive minijaturama nalik našem Doringu, a dobar dio ostatka materijala se vrti u vrlo sličnom dekoru izazivajući sve veću dosadu i monotoniju.







Tek jedan, zadnji singl "Eugene" blago podiže ljestvicu na energetskoj skali zahvaljujući melodičnom new-wave/ post-punk basu i pridruženom vokalu Patrika Lovreka za kojeg, vidim, da više nigdje nije prisutan, a tu dolazi i još jedan upečatljiv faktor tih vokala na engleskom jeziku koji im baš i ne stoje. Osjeća se da nisu iz originalne anglosaksonske ekumene što ne nagrđuje cjelokupan dojam, no nekako sve to šepa u velikoj ambiciji biti drugačiji pri čemu se zaboravilo da definitivno zaokružen sadržaj tvore i hrabrije, da ne kažem stilski eksperimentalnije dijafragme.



Sve u svemu, ništa se posebno ne izdvaja, ma svaka čast svim tim bogatim gitarskim staccatima i višeglasnim laid-back arijama uz poneko tonsko stupnjevanje korusa i kanona, te tehnički solidnih performansa, ali za suptilniji rad s poboljšanim raspoloženjem, ma nema veze, može letargija i melankolija ostati, trebati će studioznije i pronicljivije poraditi.

Naslovi: 1.No cigar, 2.Warm gun, 3.Rebels, 4.Are we there yet?, 5.Jailors, 6.Eugene, 7.Imperator, 8.Shapes of Idaho, 9.Farewell, 10.Safe place

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 12/03/2024