Zabilježen na 31. zagrebačkom bijenalu u Močvari 17. srpnja 2021., ovaj živi dokument od nepunih 40 minuta prezentira sažeti opus zagrebačkog kolektiva sklonog eksperimentima i elektronskim kombinacijama s analognim instrumentarijem. Uronjeni uglavnom u dubstep sa živim bubnjevima (Pavle Gulić), gitarama (Chris Ian, Krešimir Kokić), vokalima, elektronikom, loopovima, te specijalnim zvučnim i svjetlosnim efektima (Leonard Klaić, Filip Pacak), a zanimljivo, bez bas gitare, prikazali su moderan stil koji podjednako balansira na potezu od plesnih podija do laganog chill-anja i posesivno duboke aktivne psihodelije s pozivom na imaginarno putovanje širokim frekvencijskim prostranstvima. Ekipa vođena Klaićem do sad je realizirala EP "Bricked" (2017) i debi album "Omens" (2020) na kojima su im na vokalima gostovali Chris Ian što je stjecajem okolnosti postao i punopravni dio tima, te Domagoj Šimek (okey i Mary May, Under Nihilo i Nenad Gajić), a ovdje su se mahom fiksirali na ovo zadnje ostvarenje.

Pokazana vještina je besprijekorna: elektronika mračno izranja u apstraktnom drone neo-glitch uvodniku "Intro" lagano kombinirajući i noise elemente koji do punog izražaja dolaze kasnije, "Omen pt. 1" šalta u tromo isprekidani dubstep s nezaobilaznim acid supstancama otvarajući vožnju prigušenim gitarama i radom tipkovnica tvoreći finu vrstu modernog industriala. Jedina s prvog EP-ija, "Melt" uz vokalni senzibilitet Chris Iana asocijativno veže nekadašnje Kleimor iz Bosanskog Novog koji su ovako vrlo slično spinali prije desetak godina, dok je "About" uz kraći acid-house početak ustvari najagilniji dio od punih 8 minuta s mnogo izoštrenih gitarskih post-punk staccata, koherentnim rock linijama, ambijentalnim izbojcima i novim fleksibilnostima koketirajući opet s industrialom u mračnoj plesnoj seansi prožetoj nijemim orijentalnim vokalizmima.



Domagojevo vokalno učešće u "Thunder" je neizostavno, dakako na visini moćnog industrial dubstepa koji prati isprekidani aranžman pogodan i za laganiji headbanging. Činjenica koja se provlači kroz svaku kompozicija jest kompleksan pristup s obaveznim laganijim uvodnicima i eksplozivnim gitarskim rafalima, a to razbijanje klasičnog rock obrasca dozvoljava im eksperimente u fragmentima vrlo lukavo zaobilazeći upadanje u monotoniju premda se onaj faktor predvidljivosti koji put oduzme iz konteksta poput "Starry eyes" ili završnog minimalizma "Omen, pt. 2" poduprtog dinamičkim post-rock previranjima. Prije svega, ovo je krucijalno priznanje bendu već samim pozivom na bijenale koji se strahovito proširio u vidicima; još tamo 1981. je po prvi puta otvorio vrata rockerima kada su nastupili Gang Of Four i Classics Nouveaux, tada uistinu prava 'krema' new-wavea uz Šarlo Akrobatu, Haustor, Električni Orgazam i Laboratoriju Zvuka. Probajmo to konvertirati u današnjicu i sasvim je logičan izbor da je Delapse dobio priliku za nastup na ovakvom značajnom događaju, a ne tamo neki razvikani komercijalni štos koji možda nikad neće shvatiti što to imaju ovakvi artisti da ih cijeni glazbena akademija.

Naslovi: 1.Intro, 2.Omen, pt. 1, 3.Melt ft. Chris Ian, 4.About, 5.Thunder ft. Domagoj Šimek, 6.Starry eyes, 7.Omen, pt. 2

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 01/12/2021