Nakon što mu je sredinom 2010. dijagnosticirana leukemija, vođa najpoznatijeg i najpopularnijeg poljskog black/death metal benda Adam 'Nergal' Darski (vokal, gitara) povukao se na svoje imanje u Gdańskom distriktu gdje se nekim čudesima medicinskih tretmana i terapija (kemoterapija, transplantacija) uspješno, bar za sada, othrvao opakoj bolesti krvi. Čitavo vrijeme sudbina benda je bila neizvjesna (on je jedini originalni član od 1991. godine), jedno dulje vrijeme uopće nije svirao niti pomišljao na glazbu, a onda je 2012. izjavio kako se oporavlja i pomalo pokušava skladati neke nove pjesme. Mic po mic kako su pjesme nastajale, snimane su na dvije lokacije (Białystok i Gdańsk), a u studije su osim njegova jedina dva člana (Tomasz 'Orion' Wróblewski - bas, Zbigniew Robert 'Inferno' Promiński - bubnjevi) okupljali impozantnu količinu gostujućih glazbenika iz različitih poljskih rock/metal bendova, gudačkih orkestara i duhačkih ansambla, te cijelu svojitu producenata, studijskih tehničara i filmskih djelatnika koji su paralelno radili i dokumentarne video zapise.
Ovaj cijeli radni proces za kojeg se s bojažnošću pretpostavljalo da je možda i posljednji kreativni učinak benda rezultirao je jednim od njihovih ponajboljih albuma u karijeri gdje se ništa, kao na ranijim albumima nije prepuštalo slučaju. Dugo vremena se smatralo da su im "Zos Kia Cultus (Here And Beyond)" (2002) i "Demigod" (2004) vrhunci karijere sve dok ključne 2009. nisu napravili "Evangelion" (prvi za Nuclear Blast) s kojim su na opće iznenađenje dospjeli na USA no.55 što je bio ogroman uspjeh ne samo za jedan band iz Poljske, već i za cijeli black metal žanr.
Ovdje, na njihovom jubilarnom 10. studijskom albumu dobila se ogromna kolekcija umješnog producentskog posla s istoka Europe dokazujući da kvalitetni autori ne moraju samo striktno dolaziti iz razvikanih, tradicionalno metalnih nacija Skandinavije, srednje Europe, Britanije, Japana ili USA. Potpomognuti ogromnom ergelom gudača, duhača i samplerista rodio se izuzetno spektralan rad orkestracija, maštovitog backgrounda i brojnih nadogradnji, pa tako album puca kontemplacijama klišeja blacka, deatha, ponovnim preporodom stilova i daleko dinamičnijom slojevitošću koju posebno izražava nekoliko izuzetno mračnih i tromijih kompozicija pred sam konac albuma - "In the absence ov light" sa citatima iz drame "Ślub" Witolda Gombrowicza i depresivna "O father o satan o sun!". Najveći dio materijala i dalje razvija njihovu prepoznatljivu sklonost ka ekstremno brutalnim tempovima ("Furor divinus", "Amen"), sirovim niskim štimovima, tremolima i daleko bolje uređenim i ugođenim organskim tonskim performansima. Atmosferično je pun stalnih nijansiranja mada se mora primijetiti da su instrumenti kao cjelina daleko manje tretirani na agresivan način nego što je to bio slučaj ranije (posebno u pjesmama "Messe noire", odličnoj naslovnoj laganici "The Satanist" i nekim atmosferičnim središnjicama), a neke su previše klasične i žanrovski jednosmjerne (urnebesno brza "Ora pro nobis Lucifer" i vrlo lagana "Ben Sahar" koja ima i reference post-metala). Vjerojatno i zbog same Nergalove indisponiranosti, no vokalno je i dalje oštar i opak, pun grizdodušja i različitih premisa u lirskim aspektima gdje na sve moguće načine personificira svoju bolest metaforički je sažimajući u bogoholne žalbe, mržnju, oholost i izostanak bilo kakve humane topline.



Naravno, to su samo umjetničke tekstualne dekoracije isto kao što se sličnim scenarijima bave režiseri horrora, slikari ili književnici skloni glorificiranju paklenih viđenja ovog svijeta opovrgavajući onu staru tezu da su svi oni mahom sotonisti i perverznjaci. Ipak, uz ovako kvalitetan tonski pijedestal i mnogih promijena u samom stilu koji, palac gore, nadebelo izlazi iz okvira prosječnosti, najveća je mana neshvatljiv uvodni singl "Blow your trumpets Gabriel" koji pune 2 i pol minute ponavlja samo jedan te isti riff prije bombastične eksplozije pojačane orkestracijama i gregorijanskim arijama. Očito je Nergal težio grandioznom aranžmanu, ali se pri tome i jako dobro spetljao u dramatici i dinamici.

Da nema ove nes(p)retne pjesme, album bi bio u ozbiljnoj kategoriji 'naj' black izdanja tekuće 2014. godine, te je bez ikakve sumnje, kao što rekoh, njihov najdotjeraniji rad u zadnjih, pa i desetak godina. Pomladili su stil, vjerojatno vratili i dobar dio starih fanova koji su mislili da kreativno polako stagniraju, a naposljetku, upecali su i veliko mnoštvo nove publike dospjevši, sada već takoreći bez iznenađenja na USA no.34, te se po prvi puta u karijeri pojavili i na neosvojivom bastionu - britanskoj listi najprodavanijih albuma koji potcijenjivački mjerka tamo neke barbarske Slavene dosegnuvši no.57.

Naslovi: 1.Blow your trumpets Gabriel, 2.Furor divinus, 3.Messe noire, 4.Ora pro nobis Lucifer, 5.Amen, 6.The Satanist, 7.Ben Sahar, 8.In the absence ov light, 9.O father o satan o sun!

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/04/2014