Švedski velikani su u svojim globalnim karakteristikama nešto jako blisko Simple Mindsima: izvorna postava im se davno razišla, vrijeme najvećeg kreativnog uspona pripada prošlosti, a nakon toga se neprestano promoviraju provlačeći se kroz iglene ušice kako će novi album biti povratak na tu najznačajniju fazu. I jedni i drugi to nikad nisu uspjeli, tek su se ovlaš dotaknuli stilizacije, no onaj bitan faktor instinktivnog eksperimenta i hrabre inovacije je redovito bio mršav prvenstveno ganjajući cilj što boljeg mainstream uspjeha. Pogledajmo, izdavač Nuclear Blast im je u pijaru naveo same hvalospjeve da su najbolje iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti metala, da su danas jednako vitalni i još energičniji nego li kad su prošlih desetljeća lansirali klasike poput albuma "Clayman" (2000) i "Come Clarity" (2006), te da ovaj album kombinira najveću agresivnu, metalnu i melodičnu snagu njihovih značajnih ploča s iskusnim pisanjem pjesama njihove postmoderne ere. Nije čisti nonsens, zna se, takve kurtoazne najave često su iritantne i arogantne, teško im je uopće išta vjerovati jer su namijenjene za točno uperenu bazu fanova. Ovdje se ustvari išlo u konciznu marketinšku funkcionalnost. Prvo su objavljena dva EP-ija s 5 novih pjesama koje se nalaze na ovome albumu + 4 starije stvarčine uživo da se prikaže odnos studijskih i koncertnih performansa otkrivajući gotovo polovicu materijala, onog vitalnijeg, izabranog za singlove. A kad jedan metal bend kreće s toliko singlova prije samog albuma, velika je vjerojatnost da tu, odbace li se ambicije, mnogo toga šteka u šepavosti, da ne kažem 'smrdi' na prijevaru. I nije daleko od istine. In Flames se nisu vratili u arhitekturu deatha. Prvi singl "State of slow decay" je bio djelomičan povratak na bijesne zvukove "Colony" albuma iz 1999. s modernijim, zdepastijim stilom gitare, klasičnim melodijama, mahnitim grooveom, pa čak i death režanjem frontmena Andersa Fridéna doimajući se da su konačno nakon 2 decenije prihvatili svoju kreativnu prošlost. Naredna dva singla "The great deceiver" i "Foregone pt. 1" su slijedila klasične melodije i intenzitete s visceralnim vokalom koji je tek privremeno zbrljan sa 'clean' dionicama. No, nadalje, četvrti "Foregone pt. 2" se vratio u zadnju fazu benda modernim alter metal izrazom, dok je peti "Meet your maker" pročešljao i nu-metal. I o kakvom to povratku se trabunja? Jedino je pitanje bilo što će se još ponuditi između ovih singlova, te kako će koncepcijski biti poredani.



Evo, instrumentalni uvodnik "The begining of all things" akustičnim staccatima podsjeća na drugi album "The Jester Race" (1996), te je praktički jedina posveta dalekoj prošlosti od tog 'novog' materijala nezavisno od navedenih 5 singlova. "Bleeding out" je pojačan elektronskim basovima, metalcore šlihom, 'clean' i growl vokalima pretendirajući slatkasto pjevanje u zaraznoj melodiji, elem, mnogo toga se priklanja Bring Me The Horizon i Asking Alexandria lučonošama, "Pure light of mind" ulazi u komfornu pop zonu balade po ničemu ne aludirajući da je djelo nekoć agresivnog i žestokog benda, dođe taman ko' neki stiskavac Scorpions i Bon Jovija, "In the dark" umjerenim minimalističkim stupnjevanjem fila tromi tempo singla "The great deceiver", ima i akustičan ambijentalni dio pucajući na slatkastu progressive primamljivost, "A dialogue in B Flat Minor" vrluda beatdown tempom od metalcorea do deathcorea ne očekivajući nikakav napad agresije fokusirajući se u festivalskom refrenu malte ne za Eurosong, te nema ovdje ama baš nikakvog povratka u staru kondiciju.



Pogotovo ne u još jednom alter/ nu-metal švrljanju "Cynosure" s elementima Tool i zadnjih šlaprčaka, to jest pokvarenih jaja Gojire ili najobičnijeg modern metala "End the transmission" koji je ustvari dance-metal blizak pop-metal frakcijama Bullet For My Valentine, Poppy i ruskih gnijevnih koka Lead Horizon. Evo, jedino zadnji komad "Become one" potvrđuje dio starog rejtinga urnebesnim galopima, ali pjevanje je sve više 'clean', kao i tijekom čitavog albuma. No, istina jest da nisu napustili veličanstvene melodije koje su ih krasile, kao niti lutanja po modernim stilovima, nažalost nedovoljno i traljavo je iskorištena furioznost novog gitariste Chrisa Brodericka (Megadeth) hipsterski ambiciozno se ubacivši u utrku za Grammy u konkurenciji najboljeg metal albuma. Dobro je poznato kakve se strahote redovito nagrađivaju i bivaju pobjednici.

Naslovi: 1.The begining of all things (instr.), 2.State of slow decay, 3.Meet your maker, 4.Bleeding out, 5.Foregone pt. 1, 6.Foregone pt. 2, 7.Pure light of mind, 8.The great deceiver, 9.In the dark, 10.A dialogue in B Flat Minor, 11.Cynsure, 12.End the transmission, 13.Become one

Ocjena (1-10): 6,5

horvi // 20/02/2023