Bež'te ljudi, žena, deca... akustiku sviraju noise rockeri!

Ma, nije baš tako. Počnimo ovako. Nirvana i nije baš spadala u noise mada se album "In Utero" komotno ušlepao u tu spiku zbog Albinijeve produkcije. Činilo se da Kurt i ekipa znaju odvaliti ružionu i da su znali što su tada htjeli, a naime i koncerti su to potvrdili. Međutim, onaj bespotrebni kolekcionarski izvadak kućnih Kurtovih snimaka "Montage of Heck: The Home Recordings" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=23396 kojeg je 2015. objavila Kurtova kćerka Frances Bean Cobain Silva pokazao je da su se i Kurt i Nirvana vraški mučili iz sfalšanih i traljavih akustičnih pjesama izvući neki sadržaj. Tek kada su došli pravom producentu u šake, tada se od hrpe koještarije izvukao neki rezultat, ali uz mnogo tumbanja i prekrojavanja. Ovi rečemo stari kauboji iz Austina su baš u to vrijeme Nirvanine svjetske slave počeli tamburati, a prvi singl "Pink Party Desert" (1992) je zapeo i čuvenom John Peelu za uho. Radili su kratko do 1995., objavili dva albuma (drugi "Heroin Man" 1994. je bio odličan), te se sukladno s mnogim bendovima koje je zahvatio noise rock baš početkom 90-ih kao jedan od underground trendova, povukao sa scene 1995. jer ako tada nisi svirao ili barem pokušao prangijati noise, već samo par godina kasnije nije imao mnogo efekta izuzev ako nisi bio Sonic Youth, The Jesus Lizard, Girls Against Boys, Shellac ili Butthole Surfers. Svima njima je bilo zajedničko gitarsko brundanje visokih distorzija, a često im se zamjeralo da time zataškavaju sviračke felere, ali otom-potom, nije sad važno. Cherubs su se u istoj tročlanoj postavi vratili punih 20 godina kasnije s istom noise-rock spikom i nije im baš išlo s prvim povratničkim albumom "2 YNFYNYTY" (2015), a niti drugim "Immaculada High" (2019) i onda su skoro odlučili da se raziđu. Nešto je valjalo mijenjati, ali što? Ne ide više noise kad nema Sonic Youth, Lizarda, Buttholea... nema mašine koja bi vukla kompoziciju. Nekadašnji noiseri danas praše blues, americanu, elektroniku, alternativni/ indie-rock, neki su prešli u post-hardcore, post-rock, stoner, post-grunge, pa i metalcore i industrial, te u još niz drugačijih stilskih odrednica jer nema više onolike potražnje ko' što bješe 90-ih, a oni što ostadoše u čistom noiseu osuđeni su na marginalnost. Voz i dalje vozi, ali ispražnjen s jednim vagonom i kondukterom koji cvika karte skupljajući plaću da pokrije troškove sebi, kolegama i preduzeću pred stečajem.



S ovim novim materijalom, izgledati će ko' album od skoro 45 minuta, a ustvari EP-ijem od 5 pjesama s dvije verzije, Cherubs se i dalje drže putovanja u tom vozu. Sentimentalno. Istina, prve tri pjesme "Die Robbin'", "A part of pear tarts" i "Lazy snakes" udaraju brundavim distorzijama gdje se ne razlikuje bas od gitare u kolopletu visokih vokala Kevin Whitleyja (gitara) i Owen McMahona (bas) uz teške i razmrdane ritmove Brent Pragera što sve nalikuje na mješavinu Buttholea iz šašavih 80-ih s Chris Cornellom (Soundgarden) na vokalu. Ima tu draži i čari za poklonike žanra. To je uistinu klasični noise-rock našpanan svim prljavim, garažnim, skoro pa lo-fi aditivima insinuirajući staru tehnologiju snimanja na obične kasetofone u želji da zvuči čisto. Svakako, snimano je u vrhunskom studiju i producirano s mnogo psihodeličnog feedbacka na razmeđi grungea, punka i stonera da postigne dojam, kako ga nazvaše 'najbučnije pop glazbe na planetu'. A tu je i klasičan noiserski strip-crtić omot dizanjiran po ugledu na sve one čuvene ovitke The Birthday Party, Scratch Acid, Big Black, no, majko mila, kada krene akustična verzija "Sooey pig (sad)" s prošlog im albuma "Immaculada High" sve ono što se doimalo privlačnim i prepoznatljivim u izrazu benda nevjerojatno u jednoj sekundi pada u vodu istom mjerom ko' onaj nepotrebni kolekcionarski 'home made' smandrljotak Kurta Cobaina.



To je u doslovnom smislu značenja nemušto akustično prangijanje gitare s pokušajima melodičnog legata i kratkih blues staccata uz ucviljeno supijani vokal za kojeg se teško može povjerovati da je jedno od dva moćna grla s prethodne tri pjesme. Ama baš sve je u ove 4 minute raštelano i razmrdano ko' da ne znaju niti svirati, a niti pjevati u zanosu da je to tako kako jeste - alternativno i oportunistički raspoloženo. Sjetite se i onih Chris Cornellovih akustičnih albuma koliko su bili dosadni da se činilo 40-tak minuta dugačko zamornih nekoliko sati razniježene torture, a i akustičnih skica što ih povremeno zna izbaciti Michael Gira šetajući minimalističkim neo-folk legatima na akustari tamburi, jerbo, Bože moj, to su naši generacijski idoli koje možemo pretrpjeti i u takvim izdanjima.

Uf... i onda sve ove pjesme imaju i drugu, 'prišarafljenu' skrewd verziju s mnogo razjebane buke u tromim tempovima disonanti, usporenim 'slow motion' vokalima definirajući agoniju samrtnog hropca davljenika u živom blatu koji propada sve dublje i dublje, guta blato i žabokrečinu teksaških močvara pokušavajući se izvući očajnički vičući u mobitel, ali jbga, nema signala što je opće poznata stvar Amerike da kad dođeš u neku vukojebinu više ništa ne funkcionira samo par kilometri od zadnje benzinske pumpe gdje si kupio čips, pivo i flašu whiskeya. Sve tone zajedno sa skupim rent-a-horse konjčetom na kome su ti za svaki slučaj stavili i jedno 20 metara užadi jer znaju kakve te pizdarije čekaju, a tvoje zadnje tjelesne stanice iznad blata napao je i roj komaraca. Kada vidiš onu opaku zmijurinu blatnjavku, raduješ se što će tvojim mukama konačno doći kraj.

Ne znam, ne znam, ne znam... Jasno je da Cherubs očajnički pokušavaju revitalizirati noise rock stvaranjem paranoje upotrebom razvučenih prljavih disonanti i specijalnim vokalnim efektima. Možda će im to i uspjeti ako zaintrigiraju preostalu noise audijenciju uz obilatu podršku pozitivno usmjerenog pijara kakvog obično imaju štosevi britanskih 'navlakuša' novinara spremnih da od ničega naprave veliko komercijalno čudo. Ali, nemojte noiseri ovakvi kakvi jeste svirati akustiku. To je, za sada katastrofa sve dok netko kompetentniji ne doradi ovakav, hm, neobičan izum poput skoka s nebodera uz otvoreni kišobran. Viđeno u crtićima, a i na TV kalendaru.

Naslovi: 1.Die Robbin', 2.A part of pear tarts, 3.Lazy snakes, 4.Sooey pig (sad), 5.Little barely pieces (pop-O-Pies), 6.Die Robbin' (skrewd version), 7.A part of pear tarts (skrewd version), 8.Lazy snakes (skrewd version), 9.Sooey pig (sad) (skrewd version), 10.Little barely pieces (pop-O-Pies) (skrewd version)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 19/03/2022