Prvi album ove kolaboracije članova bendova kao što su Amenra i Neurosis, uz dodatak Iggora Cavalere da zaokruži cjelinu nudi jedan mračni, teški i atmosferični sludge metal uz jaki upliv post-metala. Sve ovo nije ništa novo slušateljima gorenavedenih bendova, pa stoga neka introdukcija nije ni potrebna. 'Rise from ruins' počinje ambijentalnim industrial introm nakon kojeg ide teški post metal, nešto kao da usporite ranu Cult of Lunu. Jednostavni, a opet težak riff koji se izmjenjuje sa ambijentalnijim pasažima. Mučni vrisci zabačeni u pozadinu za dodatnu dimenziju, i dobijete odličnu pjesmu. Najviše imponiraju ti atmosferični dijelovi. 'In spirit in spite' počinje doslovno kao kakva Godflesh pjesma, industrial metal prve klase, no vrlo brzo se i to vraća odabranom post-metal stilu. Repetativno ali negdje na polovici pjesme pad u čistu atmosferičnost, i lagano do kraja pjesme. Po meni žešči dio je mogao biti i dulji, ali šta sad. Dobro je.



'Sarin' je već više u čisto post-metal vodama, bez nekog uvoda, i predstavlja umijeće kako od jednog repetativnog riffa napraviti kvalitetnu stvar. 'The acres/the ache' počinje ritmički bez gitara, najsporiji riff dosad, čisto doom pjesma, sa opet laganim ambijentalnim pasažima, no ipak završava na čisto teškoj sludge doom noti. Posljednja, 'The half rising man' od synth intra se lagano uspinje do negdje polovice pjesme kada uleće tako neki riff koji dosta podsjeća na ranu Cult of Lunu, Neurosis itd. Uglavnom ljubiteljima navedenih bendova neće ništa nedostajati. Atmosferičan komad sludge/post-metala.



Na prvo slušanje singla bio sam oduševljen i željno iščekivao album, ovako kad ga slušam u komadu, dosta repetativno, moglo je to i bolje, sa kojom izmjenom ili nešto. Ritam žešće pa lagano brzo postane predvidljiv i nadam se da će u budućnosti ipak ponuditi malo više. Svakako nije loše, ali moglo je i bolje.

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 31/03/2022