Počela je najavljena sezona koncerata u multimedijalnome klubu ljubitelja prirode i suvremene umjetnosti "Ozon" u Sisku, samo što nisu nastupili najavljeni Kawasaki 3P zbog neusklađenih termina, već su umjesto njih taj prostor popunili DJ Zdena i Lou Profa.
Koncert je bio najavljen za 21,30 h i vjerojatno bi tako i bilo da se nije desio "najmiliji" dio uvodnika - tonska proba koja se otegnula i nespretan ton majstor na lošem razglasu koji nije znao spojiti mikrofone, tako da je sve kasnilo samo pola sata. Premda je u prostoru "Ozona" počeo bivati običaj da publika dolazi tek oko pola noći, organizator je gotovo bio siguran da će za ovu prigodu klub biti pun već u 22 h. Tko zna što bi se sve dešavalo da su prvi na stage izašli lokalni hip-hoperi BAS MC'S (tako nekako), a to su jedno četri-pet srednjoškolaca koji furaju svoju briju kvartovskog prepucavanja na minimalne samplove koji se ponavljaju po njima "na najmoderniji način". No momci su se očito uplašili tonske probe i čitave situacije uoči samog koncerta!!! I netragom nestali iz kluba, a skupa s njima i dio publike koja ih je očekivala.

Prvi na stage izašao je LUTAJUĆI DJ ZDENA i odfilao pred nekih pedesetak prisutnih svoj polusatni set između rappinga, pjevanja i mumljanja uz podlogu matrice sa cd-a. Za one koji neznaju, DJ Zdena je Zdenko Franjić, legenda Yu-independent izdavaštva, uz Dokumentarnu i FV Založbu prvi nezavisni izdavač bivše države i svakako prvi nezavisni u Hrvata. Nakon brojnih oluja i paklova u kojima je protutnjao, te nakon kratke avanture sa Lošim dečkima, DJ Zdena u posljednje 2-3 godine radi isključivo tekstove na već gotove instrumentale (od dubova i reaggea, bluesa i rocka do ambijentalne i elektronske glazbe). Ovom prilikom je sjedeći na visokom barskom stolcu na pozornici uz cigaretu izveo svoja četiri plesna elektronska broja pred poprilično začuđenom publikom koja je valjda očekivala tvrdi rock, punk ili h/c sudeći prema reputaciji njegovog imena za značaj hrvatske nezavisne scene. Dosta oprečno je (ne)prihvaćen ovaj njegov nastup u "Ozonu", no kao da je to Zdeni jako važno budući da njegovi tekstovi govore dovoljno - "...pustite me da živim, pustite me da sanjam....". Nisam primjetio na završetku njegovog nastupa da je itko zapljeskao i zaista mi je bilo jadno vidjeti tako veliku i značanju ličnost domaćeg undergrounda da nekakvim "neukim plebejcima" (opaska jednog posjetitelja) pokazuje svoj sadašnji svijet u kojem živi i kojeg istražuje. No, ovakvih kontradiktornosti Zdena vrlo često susreće kao i njegov dobar frend i kolega LOU PROFA koji je izašao na stage nakon desetak minuta pauze. Moram priznati da po reakcijama prisutnih (kojih se sad već okupilo oko stotinjak i još su stalno pristizali) nisam uspio uočiti da itko od njih zna za ovog vječitog "losera" koji na svojim plećima ima skoro i triput duži životni staž od adolescenata koji su se klatarili ispred bine. Profa je sjeo na stolac i uz akustičnu gitaru svirao svoju jednostavnu verziju folk-rocka. Osim uvodne kompozicije koju je pjevao na engleskom, ostatak materijala je izveo na hrvatskom jeziku, no ovaj kantautor je tako loše zvučao da se zaista nije uspjelo razumijeti gotovo ništa. U jednoj kompoziciji na stageu se ponovno pojavio i Zdena koji je u duetu popratio svog kolegu. Nije mi jasno kako je tonski tehničar tako olako shvatio svoj dio posla - jednostavno je ostavio podignute sve potenciometre na mikseti i s vremena na vrijeme se pojavljivala mikrofonija koju je prikrivao samo smanjivanjem Profinog mikrofona, pri čemu mu je glavna izlika bila da "Profa nema dovoljno snage da pjeva". Svašta. U ovakvoj konfuznoj zvučnoj slici svima je bilo daleko draže ne naprezati vlastita osjetila za zvuk, pa skoro da nitko i nije primjetio kada je njegov nastup završio. Sve u svemu, vrlo blijed i loš zvuk nagrdio je nastup ove dvojice samozatajnih kantautora. Velika šteta.

Oko 23 h na stage izlaze CRVENI MUNDIRI. Lokalna publika im je vjerna i o njima se ovdje zna gotovo sve. Pjevač u dugačkom bijelom mantilu i s bijelom šapkom na glavi stvarao je image neprikosnovenog vojnog diktatora čiji je stav "sex'n'drugs'n'r'n'r" pod geslom "Crveni mundiri su komunistički pederi!". Preostali dio sastava čini dugokosi kovrđavi gitarist koji znalački koristi mnoge faze rocka prepličući blues, hard-rock, punk, grunge, pa i poneke jazz minijature uletavavši i u tvrde izlete ka metalu i nekim subžanrovskim strujanjima (poput dead metala i sličnih pripadajućih fraza), dok su basist i bubnjar klasični dio ritam sekcije. Prema odsviranom materijalu, uočljivo je da su Mundiri prošli kroz mnoge faze rocka i definirali svoj izraz koji je gotovo identičan Hladnom pivu, KUD Idijotima, nekadašnjim Majkama ili Let 3, no zbog neodgovarajućeg angažmana odgovarajućih ljudi, nikada nisu uspjeli izaći iz lokalnih okvira u poziciju kakvu imaju navedeni izvođači. Mundiri su prije svega zabavni cirkusanti koji sviraju vrlo široki spektar rocka i imaju nadasve mnoštvo samoironije u koju vrlo rado upliću mnoštvo marginalnih likova u svoje tekstove koje publika vrlo dobro poznaje budući da band postoji punih desetak godina. Ovaj nastup je barem meni skrenuo pažnju na njihovo ime koje bi uz dobru "špagu" valjalo izbaciti u sam gornji dom domaćeg rocka i siguran sam da bi komercijalno ostvarili zavidan uspjeh. Njihov nastup je trajao nekih sat i pol, a priznajem da već poprilično dugo vremena nisam vidio zabavniji i šašaviji domaći rock sastav koji ima potpuno definirani stil i stav, a ovom prilikom su se s punim pravom postavili u ulogu glavnih rock zvijezda. Nekih sat vremena nakon koncerta pjevaču je nestala njegova šapka i stekao sam dojam da će taj "diktator" sravniti sa zemljom nekog adolescenta koji ju je uspio prigrabiti kao suvenir.

Očajan razglas koji je popratio otvaranje koncertne sezone u "Ozonu" potvrdio se i nakon koncerta kada je nastavljena DJ-partijada uz mnoštvo rocka (Hives, The Clash, Placebo, F.Ferdinand...), tako da se za ubuduće ovdje mora potpuno promijeniti ova velika boljka jer već 3. prosinca ovdje valja očekivati daleko sofisticiranije sastave - ANTENAT i BILK.

horvi // 24/11/2004