Spojivši dvodnevne nastupe na dvije potpuno različite lokacije Zdenko Franjić (Lutajući DJ Zdena) i Lou Profa održali su nespecifične session partije. Jednostavno, nenametljivo i za tuzemne prilike sasvim inovativno i kreativno.

Prvo veče u birtiji "Krivi put" (stari prostor kluba Močvara) bila je sve samo ne koncert. Naime, tamo se okupilo stotinjak ljudi različitog profila (studenti, šljakeri, probisvjeti, intelektualci...) koji su zbog tko zna čega završili na šanku ispijajući pive, gemište i kuhance, a nastupi Zdenka i Profe ih uopće nisu zanimali. Za vrijeme gitarističko-vokalnog sessiona Lou Profe bio je ogroman žamor, buka i vreva, tako da je samo nekolicina prisutnih u prvim redovima mogla razaznati zvukove koji su pristizali s razglasa. Lou Profa je vrlo tih akustičar koji također vrlo tiho pjeva svoje songove iz različitih faza karijere - od rocka kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, preko različitih kantautorskih balada iz osamdesetih, sve do najnovijih skladbi koje je napisao unazad nekoliko posljednjih godina, a povremeno zasvira i poneku obradu, te mu treba barem malo tišine i koncentracije od strane publike kako bi došlo do sjedinjenja "feedbacka". No, te večeri uz sav njegov trud do toga nije došlo. Šteta jer Profa ima gomilu sjajnih skladbi sročenih preko fine i sjetne, romantične lirike ispjevane na engleskom i hrvatskom jeziku. Ipak, poneki aplauz je dovoljno rekao da ga je te večeri netko uspio i čuti. Nakon njega na stage izlazi Lutajući DJ Zdena koji prvenstveno radi nastupe koristeći nasnimljenu matricu koja mu služi da bi pjevao vokale. Ovom prilikom usnula, pijana i žamorom prenatrpana atmosfera je ponešto izgubila dekoncentracije jer je Zdenin sound dosta glasan, te je basovima i ritmikom zaglušio svu onu vrevu koja je dopirala sa šanka i okolnih stolova. Zdena je nedavno napravio svoj novi, dvostruki album "Ni vrit ni mimo" sa 18 kompozicija od kojih je nekolicina već ranije objavljena na njegovim solo radovima ili još iz vremena kada je objavljivao albume sa Lošim dečkima. Tako se na repertoaru pronašla i nova verzija "U lice si mi pljunula" koja sada puno bolje, plesnije i modernije zvuči, te stara tema "Zdenko budi loši" u suvremenoj elektronskoj produkciji. Izgleda da su ovakvi zajednički nastupi sa Lou Profom vrlo pozitivno utjecali na njega, pa se primjećuje i napredak u pogledu Zdenkovih vokalnih sposobnosti. Počeo je dosta koristiti različite vokalne varijante, kojekakva dobacivanja, nenadane upadice, stenjanje, povremene povike i još koješta što vrlo blisko nalikuje na vokalne eskapade Alan Vege, pa je sasvim solidna količina aplauza prisutnih posjetitelja bio dovoljan razlog za prolaznu ocijenu nastupa. Interesantno je spomenuti da je ovaj njihov zajednički nastup trajao nekih 2 sata u koji su uključili i specijalnog gosta - mladog buntovnog pjesnika Milana Fošnera - Foku (fosner.m@inet.hr) koji je izveo nekoliko vrlo zapaženih recitacija što je odjeknulo poprilično bombastično u cjelokupnoj polupijanoj atmosferi ove birtije. Druga večer u Španskom, kafiću "Club 22" (Drage Gervaisa 22) je bila daleko opuštenija i zvučno lagodnija. Otprilike isti scenarij, ali sasvim druga publika. Došli su oni koji znaju Profine i Zdenine kompozicije, te su ih besprijekorno slušali i neprestano nagrađivali aplauzom, a kao specijalni gost ovom prilikom pojavio se boemski pjesnik Lujo (Danijel Stjepanović) koji je uz gitarsku pratnju vrlo dobro potkovanog glazbenika Osmana odrecitirao nekih desetak vlastitih prilično sofisticiranih pjesama. Sve u svemu, bila je ovo vrlo fina session večera koju su prisutni akteri (i izvođači i publika) znali prepoznati kao neobavezni i nepretenciozni pozitivizam, a i sam vlasnik Cluba 22, gospodin Gojko se vrlo susretljivo i srdačno predstavio kao ugodan kućedomaćin.

horvi // 16/01/2006