Ako ste mislili poput mene da su rekorderi po broju albuma Matej Krajnc i Sean Derrick, dobro ste mislili. No ima jedan rekord kojeg nitko od njih dvojice nema. Ajd, pretpostavljam. Za Krajnca sam siguran, no za Derricka baš i nisam jer ih ima više od 500, no čisto sumnjam da ih je u jednom danu objavio čak 5 komada poput Čakovčana Igora Bakse. Bješe to 13. prosinca 2019. okačeno na bandcamp stranicu, a kod Franjića otisnuto na opipljivim cd-ovima negdje u vrijeme prvog vala Covid-19, tak da ne zbuni kada se u popisu diskografije pojave obje godine. E, sad, Igor Baksa, negdje se zna pojaviti i Baxa... Dugo je diskografski mirovao, a počeo je još početkom 21. stoljeća objavivši 3 albuma "Reality Show, neodoljivi pogled u tuđu intimu" (2001), "Piramide i kako ih prepoznati" (2002) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29 i "All About My LO-FI Dream Of Becoming A Theatre Actor" (2003), a onda se povukao sve do 2009. kada je s bendom Kom3dija napravio dva odlična etno albuma "Indijancu je bilo smešno" (2009) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=8358 i "Ja kažem mir" (2011). Nakon toga ponovno slijedi dugačka stanka jer se bavi kazalištem, glumi, postaje umjetnički direktor Međimurskog glazbenog festivala "Kuntarić", na mahove ga se sjete kolege kantuatori, hahaha, kantautori, pardon, kojih se nakon njegovog prvog hiatusa poprilično nagomilalo, te ga vade iz muzeja zaboravljenih na kompilaciju "Bistro na rubu šume", točnije zaseban EP "Snimke iz sobe" gdje je prisutan s pjesmom "Ljubav". I nakon toga ponovno dugački hiatus sve do tog '13. u decembru', kako je kantao Štulić s Azrom daleke 1982. Čemu 5 albuma odjednom? Zborio je Igor da mu je tako pasalo baš zbog Štulićeve pjesme jer je 13.12. magičan broj, a uz to svih 5 albuma je okačeno na bandcamp u 17 sati i 13 minuta. Samo mjesec dana ranije je objavio kompilaciju "Kak se leptiri jebeju" sa pjesmama prva 3 albuma i tu sad počinje repasaž... Svih ovih 5 albuma su stvarani godinama, pjesme su mu stajale i onda ih je počeo selektirati misleći da će sastaviti 2, eventualno 3 albuma, no kako ih je vadio prisjećajući se da su mu stajale dugo vremena očekivajući novce, bolje dane i izdavača, te mnoge od njih ponovno snimao kak' se spada, shvatio je da tu ima previše različitog materijala kojeg je valjalo grupirati tako da je na koncu ispalo čak 5 albuma. Evo, recenzirati ću svih pet ako me potres ne zatrpa u mojoj otmjenoj špajzi od stana ili ne satre korona premda se za sada, još uvijek dobro čuvam, maskiram i pazim...



Prvi od njih je prema objavi na bandcamp stranici "Tata slikovnica", pa krećem po tom redosljedu nevezanim nekakvim abecednim ili drugačijim digitalnim rasporedom. Ovo je veseo i zabavan dječji album posvećen, vjerojatno kćerci ili nećakinji Tari Ivančici i posve je nevin, bezazlen, smiješan, na momente benav s gluparenjem, ali takav album za djecu i treba biti. Razigran, vedar, ničime opterećen kako kaže pjesmica "Sretan rođendan" uz najjednostavniji akustični gitarski legato, plastične zviždaljke, malo usne harmonike i prateći veseli ženski vokal sestre mu Maje 'ne brini brige, ne razmišljaj si/ o vremenu, politici i slične gluposti' jer šta djecu treba gnjaviti s problemima odraslih. Nek' uživaju dok im je vrijeme... Stoga od ovog albuma valja samo očekivati radosne stvari djetinjstva - zgodice i crtice školskih i predškolskih briga i igrica malenih glavica "Ispred naše škole" odsvirane na ukulele s pratnjom, moguće bisernice ili mandoline udahnuvši dašak etno/folk detalja, prpošnu radost raspusta "Idemo na more" (jedina s bubnjevima 'najboljeg' majstora palica Filipa Krznara), bajkovite sfere o sretnom kralju i kraljici 'kraljica je dobro znala kad je kralju pusu dala/ da će roda doći k njima/ dobro veče, ja sam roda, ovo je dostava djeteta...' u teatralno izvedenoj "Jednom davno u" s pratnjom, pretpostavljam triangla i neke udaraljke (drvene palice, možda klaves), pa mini-himnu "Prije nego prstima pucneš" poput klasika "Kad si sretan" s jazzy klavirom u laganom sessionu kontrabasa i usne harmonike 'razmišljaš kako bi bilo biti astronaut ili frizerka za pse/... i prije nego prstima pucneš dvaput, triput, četriput - već si velik i trebaš novi kaput', elem nema ovdje nikakvih opstrukcija, loših vibracija, čak niti babaroga, greben-baba, vještica, zlih patuljaka, vilenjaka, vukova, čudovišta, coprija, Harry Pottera, gremlina, hobita, vanzemaljaca... Ajde, ima zmajeva jer 'bez ijednog strašnog zmaja nema niti prave priče/ svaki zmaj ima krila i šumskim se plodovima hrani/ on po tijelu ima ljuske/ i jako, jako, jako se razlikuje i od patke i od guske', kako kaže "Zmajevi iz ove priče", no ispjevana je satirično i veselo poput bezazlenog harlekina. Sve su teme bezbrižne, a najjezivija je "Zubi zubi zubi" o, zna se, odlasku kod zubara koji je jedina babaroga od koljevke pa do groba. I za stare i za mlade.



Posebna zanimljivost osnovne gitarske akustike je laid-back ispunjen sitnim detaljima razigranih glasova, sporadičnih efekata kuckanja, spoken-worda, dječjeg zbora Malog Teatra iz igrokaza "Zubi", kolega iz Pinkleca, a ima još bogato ukrašenih minijatura s nekolicinom gostiju koji pridodaju uistinu dojmljiv šlih striktno ciljanom performansu što veseli naše klince i klinceze. Također je i omot u skladu s konceptom kojeg nikako ne valja osporavati; namjenski je i miljama udaljen od nekog intelektualnog fantaziranja s vješto sofisticiranim kontemplacijama. Igor se ovdje pokazao vrsnim kreativcem koji točno zna što treba djeci da ne razmišljaju o autoru, već o njegovim pjesmama i pričama u kojima se samo može uživati bez trunke dosade.

Naslovi: 1.Tata slikovnica, 2.Ispred naše škole, 3.Idemo na more, 4.Jednom davno u, 5.Prije nego prstima pucneš, 6.Sladoled, 7.Moja baka, 8.Sretan rođendan, 9.Zmajevi iz ove priče, 10.Zubi zubi zubi, 11.Moć knjige

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/12/2020