Zamislimo na trenutak film koji govori o mladom intelektualcu koji dolazi studirati iz manjeg kraja u glavni grad neke države. Država je to imaginarna, slična našoj zapravo, puna problema različitih predznaka i vrsta. Naš junak upisuje neki smjer na Filozofskom fakultetu, matični jezik ili komparativnu književnost recimo. Pun je energije, volje i ideala u početku, no kasnije ih polako gubi. On je polu-tipični romantičar: s jedne strane anarhist spreman spaliti sve oko sebe jer je sve ionako sranje,a s druge strane emotivac željan ljubavi (koji spušta glas kada kaže "jebeju"). Ljubav mu je, kako smo već rekli, jako važna, no često mu u prošlosti i nije bila najsretnija, kako to uostalom kod romantičnih duša i ide. On voli ljude i vjeruje duboko u sebi u njih, iako mu je život prečesto sugerirao baš suprotno. Voli životinje, pogotovo male, vjeruje u njihovu neiskvarenost. Druži se sa ljudima sličnih nazora, često su to kolege s fakulteta, s kojima razgovara uz pivo i lake droge o različitim temama - od filozofije do stručnih područja (npr. koje su to 5 riječi koje u hrvatskom jeziku završavaju na "ič"?). Više iz potrebe nego želje piše prozu, vrlo dobru čak, koju kada uglazbi čuje komentare da podsjeća na Mancea, jednog drugog junaka jednog drugog filma; 3M, kaže mu prijatelj, misleći složenac na Moderniji i Melodičniji Mance. Senzibilan je i emotivan, po vlastitom priznanju je nestabilan na emocionalnom planu, bez treme jedino na pozornici.
Film se odvija na način da paralelno pratimo događanja u njegovom objektivnom životu kao i komentare istoga u njegovoj glavi (glas u off-u). Dugi kadrovi, puni boja i sitnih detalja. Glazba je prvenstveno akustična, s dodacima. Ponekad s textom koji je izravna referenca na neku scenu ("Ponekad putujem biciklom / ponekad putujem vlakom / ponekad putujem pješke / ponekad putujem zrakom / Uvijek nova mjesta / uvijek stari snovi / uvijek novi dan se budi / al' uvijek stari pokvareni ljudi"). Atmosferom ponekad podsjeća na Wendersove road filmove, a ponekad svojom toplinom i na "Amelie". Film teško da će oboriti rekorde kino gledanosti, ali će zasigurno naći put do srca onog dijela publike željnog intimističkog doživljaja.
I sada na trenutak zamislite da to nije film već CD. Naslovom "Piramide i kako ih prepoznati", izdan u duhu legendarnog Stain Recordsa. I sve bi trebalo biti jasno, zar ne?
Disklejmer: Sve osobine glavnoga junaka su u potpunosti produkt mašte autora ovoga texta i ni po čemu se ne odnose na bilo koju živu ili mrtvu osobu, a ponajmanje na autora CD-a kojega autor texta osobno ne poznaje. Još.
sale // 30/11/2003