Početkom travnja 2020. izašao je mistikom obavijen album iz 2008. o kome frontmen Chino Moreno nikada nije htio govoriti. U vrijeme kad je snimljen i pripremao se za objavljivanje, basist Chi Cheng je 3.XI 2008. doživio saobraćajnu nesreću i pao u dugotrajnu komu koja je iznosila 5 godina (izdahnuo je 13.IV 2013. čitavo vrijeme prištekan na aparate). I evo, upravo tim povodom 'netko' ga je realizirao jer nosi sukladnu tragičnu sudbinu stotinu tisuća zaraženih Covidom-19 širom USA, posebice onih na respiratorima kojima su, dani i vrijeme, na žalost, možda i odbrojani... Ali, sreća ili, nazovimo to, pozitivna okolnost u ovom zlu je to što album uopće nije bio ozbiljne alternative/ nu-metal naravi poput 5 prethodnih, već je zamišljen i urađen kao totalna zafrkancija i vrla zabava koja je bend mogla potpuno odvesti u komercijalne vode jer je bend do tada ostvario svoj fokus i znatno se odvaljao u promjenu stila s tada posljednjim "Saturday Night Wirst" (2006) koji im je bio prvi album što nije doživio milijunski tiraž. Tada su tražili adekvatan 'novi šmek' o kome se dosta pisalo u to doba, ali rijetki su bili oni izvan kruga poznanika benda da su uopće išta znali o tom radu. Tek nekoliko američkih kritičara kojima je poslan radni snimak; neki od njih su ga s vremenom stavili na listu 'najboljih metal albuma koji se nikada nisu pojavili, jedina pjesma s njega koju je bend u to vrijeme izveo na koncertu bila je "Melanie" (nema je na ovoj verziji), a tek 2019. su po prvi puta izveli "Smile".



Sama ideja albuma došla je iz čiste šale. Kad su u siječnju 2008. bili na turneji po Njemačkoj, bubnjar Abe Cunningham je slinio na njemačke porniće i predložio da bi mogli napraviti pjesme po imenima striptizeta i porno glumica što tada uopće nije bila loša fora u toj potrazi za novim izrazom. Materijal je snimljen i ostao punih 12 godina sakriven od javnosti upravo zbog Changove tragedije, uostalom tko bi ovakav sadržaj išao objaviti dok ti se član benda nalazi u komi i bori za život... A na albumu, ovakvom kakav se može naći na nekolicini portala za metal i rock izvođače nalazi se 33 minuta nesvakidašnje zajebancije koja ama nikakve veze nema s nekakvim klasičnim, onim prepoznatljivim stilom Deftones: 10 pjesama što su obrade obrada skačući iz stila u stil, iz žanra u žanr na lukavo dovitljiv način koji ponekad zazvuči kao remiks. U lucidno postavljenom konceptu nije uopće teško zamisliti striptizete i porno glumice kako se izvijaju i obavljaju najstariji posao na svijetu, okey uvodna, spomenuta "Smile" svakako nije reprezentativan primjerak, no sve kreće kad se zavrti naredna "Leveler", obrada "Stinkfist" Tool sa čuvenog "Ænima" albuma s nekim slatkastim ženskim vokalčićem. Hej?! Da to netko nije podvalio neukusnu šalu? (izgleda da jeste). Pa onda relativno najžešća "Objectify", ali tu i prestaje onaj poznati stil benda jer je naredna "Oura" skroz šašavi akustični country sa slide-gitarom, tekst je od System Of A Down, pojavljuju se prateći vokali i klavir s pravom atmosferom prašnjavog kaubojskog saloona iz vremena puno prije američkog građanskog rata, ha-ha-ha!!! Pa onda obrada RATM " Bulls on parade" s tekstom i vokalima Bee Gees "Stay alive" nazvanoj "Fantasia", zatim nevjerojatna "Lacy" s nekim vraški poznatim indie-rock hitom iz cirka konca 90-ih i početka 21. stoljeća kojeg se ne mogu sjetiti, ali je zato tekst "Head like a hole" Nine Inch Nails, a "Ivory" će prvo zamirisati na "Pretty fly" The Offspring, no riječ je o nekoj drugoj, hm, soul-funk obradi na koju je dodan tekst "Run to the hills" Iron Maiden. U "Roxanne" ovijenoj disco-pop/new romantics stilom izvikuje se tekst "Crawling" Linkin Park, da bi na kraju došao hip-hop "Porsche" i završna zabavnjačko-plesna funk šansona "Aubrey" poput svih onih bijelih imitatora Michael Jacksona kad je još uvijek bio crn i uronjen u revijalni disco-soul.

Netko se dobro naigrao s produkcijom i remiksevima. Poslao sam poruku i samim Deftonsima da mi opovrgnu činjenicu ovog albuma. Za sad, još ništa nisu javili. Ali čisto sumnjam da je ovo onaj pravi "Eros", bilo bi prebanalno. Teško je za povjerovati... Kako god, ovaj album ima jako fino raspoloženje prave zajebancije poput naših Vatrogasaca i može poslužiti, ali da iza ovog stoje Deftones, ne bih rekao. Prije neki lucidan lik što poput The Chemical Brothers i Fat Boy Slima umije iz rocka i metala uobličiti jako zabavno i otkačeno djelo koje je na koncu i osvježavajuće u ovo doba ogromne smrtnosti na planeti Zemlji. Ajde, barem na pola sata Svijet ima dobru zabavu...

Naslovi: 1.Smile, 2.Leveler, 3.Objectify, 4.Oura, 5.Fantasia, 6.Lacy, 7.Ivory, 8.Roxanne, 9.Porsche, 10.Aubrey

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 04/04/2020