home > mjuzik > Personal War

kontakt | search |

BIRDS IN ROW: Personal War (Deathwish Inc., 2015)

Lavalske 'ptičice' nisu cvrkutale pune tri godine i onda se neočekivano pojavile u isto vrijeme s dva izdanja. Prvo split EP izdanje u karijeri s lokalnim WAITC (We Are In The Country) objavljeno je 30.X 2015., a ovaj čisti solistički dvostruko dulji materijal isti dan i to pod okriljem Deathwish Inc., etikete Jacob Bannona, frontmena Converge.

Jasno je već s ovim prvospomenutim split EP-ijem da su 3 godine promišljali tražeći novi zvuk ukrotivši ga u znatno kultiviranije pasaže koji evo, sad se može točno dešifrirati, u velikom luku zaobilazi one njihove nenadane ispade sirovosti brundavo raskalašenog i noiserskog punk-hardcorea, kaosa i kratkih, ali vrlo mučnih i rastrganih de-kompozicijskih eskapada. Osnova svega toga proizlazi u prvom redu od daleko melodičnije i još uvijek žestoke legato gitare xBartx-a koja doduše i dalje ima neke ekspresivne momente, te daleko mirniji (hm?) ritmovi bubnjara Timmyija koji za divno čudo nisu dobili onako ugodnije tretmane poput pjesama s EP-ija gdje je svoje prste umješao Amaury Sauvé. Ali što se tiče onih starih neurotičnih izleta od prije 4-5 godina, niti dinarovog pisma više nema od toga, a kamo li nekog znatnijeg kusura na račun nekih zaostataka. Jednostavno rečeno, 'ptičice' su ovdje sasvim novi bend u fahu najžešćih Fugazi s vrlo jednostavnih i relativno rečeno, 6 kratkih stvari do cirka 3 minute (neke su i upola kraće), te samo s jednom, završnom "Marathon" što za njih iznosi abnormalno dugačih 4 minute i 15 sekundi.



Kako su imali prilično dugo vremena za pripremu, odmah su objavili i video spot za "Weary", vrlo kratki galop s melankoličnim frustracijama o kompleksnosti u ljubavi. Ovoj prethodi tipična Fugazijevska "O'Dear" ko' izašla s "In On The Killtaker" i "Red Medicine", pa i makedonskih Xa Xa Xa, te su to dvije najmelodičnije stvari koje otprve ulaze u uho. Sam uvodnik "Intro" u ovo kratko 17 i pol minuta zdanje je u znaku njihovog de-kompozicijskog štimunga kojeg su ostavili za 'utjeravanje' starih fraza dodavši i zanimljivo arijsko dvoglasje xBartx-a i basiste Ditowa. I to u čistom, nekričavom i nikakvim crustom obojenom maniru. "Torches" se nakon prve žestoke galopirajuće minute raslojava u laganiji tempo, pa onda opet para brutalnim hc-om, no u svemu tome se uočava fina taktika naučena od Converge da nije sve samo u snagi već i u melodičnim tretmanima. A sam tekst je vrlo mračan i obavijen s tematikom o smrti. Od brundavosti i noise etike ostala je samo dvominutna "Worried", dakako daleko skuliranija i fokusirana na pleteći bas i neobično mirne gitarske post-punk pasaže s neočekivano sentimentalnom završnicom u vokalnom 'clean' formatu poput post-rocka ili čak i shoegaza s aromom dream-popa, a jedini konkretni galop s ponešto kaosa kataliziran je u kratkoj "Snakes".

Uz tematske preokupacije o različitim vrstama borbe i ratovanja (svjetska žarišta, etnički, intimni i emocionalni kompromisi), ovaj kratki tipični post-hardcore nastavak žestokih Fugazi i daleko mekanijih Converge provučen je kroz bezbjedno očišćen, takoreći nov novcat filter bez mnogo neželjenih nuspojava u zvuku gladeći poprilično čist punk i još uvijek većinom kreštavi vokal xBatrx-a. A onaj termin kojeg su izmislili, tzv. 'hook-laden' sa zakrivljenim kompozicijskim linijama je svakako prisutan. Nema solaža, improvizacija i eksperimenata. Čista svirka, ugodno popunjena s visokim gitarskim tonovima, pjesme praktički bez refrena i nekih znatnih repeticija tjeraju na dramatičan doživljaj trenutka koji se samo jednom desi u pjesmama i nikad više. Ovakvu glazbu nimalo nije teško za svirati, ali ju je teže figurirati upravo zbog tih zakrivljenih sekvenci. Nekome tko je naučen na klasični punk ili direktnije post-hardcore, ovakve kompozicijske linije znaju biti pragmatično nesuvisle, čak i nepotrebne, ali 'ptičurde' su se baš upravo odlučile za ovakav let u nepravilnom frontalnom napadu s posve novom taktikom. Ima ovdje progresa, sabijen je i proleti poput neočekivane kanonade s melodijama, s druma uleti u šumu ili u oblak, pa se opet vrati. Jako zanimljiva novotarija koju nikako ne vrijedi propustiti.

Naslovi: 1.Intro, 2.Torches, 3.O'Dear, 4.Weary, 5.Worried, 6.Snakes, 7.Marathon

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 18/11/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Beton

Kandžija: Beton (2018)

| 21/06/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Hyperbola

dRUMELODY: Hyperbola (2018)

| 21/06/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Galaxina Mon Amour

RONY PLAYSTATION: Galaxina Mon Amour (2018)

| 20/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Greetings From Black Mountains

GENERAL CLUSTER: Greetings From Black Mountains (2017)

| 19/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Dva pola ljudske prirode, EP

SANTORIUS SANTORIUS: Dva pola ljudske prirode, EP (2018)

| 18/06/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*