home > mjuzik > Persona Non Grata

kontakt | search |

COSMONAUTS: Persona Non Grata (Burger Records, 2013)

Teško da bi se mogao naći bend koji zvuči toliko kalifornijski kao Cosmonauts. Usporeni garažni trance sa puno reverba koji kao da zove da ga se sluša u sumrak na nekoj od plaža. Iako ih opisuju kao Beach Boyse na spuštalicama, nemaju tu dozu ludila i pretencioznosti već samo žele da muzika, tj. određeni zvuk traje što dulje. Očito već izluđeni od tamnošnje celebrity kulture žele postići nešto što će ih uspavati.

Tako otprilike zvuči njihova muzika. Puno reverba i fuzz-a te, jednostavne gitarske melodije nalik na 13th Floor Elevatorse (ovo je valjda već treća ili četvrta generacija koja je inspirirana ovim legendarnim bendom koji nikako da ode u ropotarnicu povijesti) te vokal koji je negdje između Johna Lydona i Shauna Rydera. Na ovom albumu su odlučili malo smanjiti fuzz i pojačati melodiju pa je tako u prvom planu melodična gitara, a ne ritam kako je to bilo na prethodnim albumima. Ono što se također primjećuje je dužina pjesama. Dok su na prethodnim albumima bile relativno kratke, oko 2-3 minute, ovdje su značajno duže, dosta ih je preko 6 minuta. Samim time je i kompleksnost pjesama nešto veća uz samu činjenicu što su također i osjetno usporenije.

Tako tri najduže pjesme Wear Your Hair Like a Weapon, My Alba i Pure Posture sadrže kompliciranu gitarsku međuigru nalik na onu iz Televisiona ili Sonic Youth, samo usporenu poput Spacemen 3. Također sadrže i onaj sporogoreći element post-rocka sa sve većim pojačavanjem. Moram reći da zvuči jako dobro iako su ostali vjerni svom lo-fi pristupu, a možda baš i zbog toga. Ostale pjesme više spadaju u onu ubrzanu plesnu psihodeliju nalik na Wooden Shjipse, pogotovo What Me Worry i Sweet Talk, samo što i u tim manevarskim prostorom ograničene pjesme pokušavaju obogatiti zanimljivim melodijama, aranžerskim rješenjima i vokalnim egzibicijama kada već ritam ne mogu promijeniti. I'm So Bored With You je čisti post-punk koji čak graniči sa industrialom dok je Dirty Harry žestoki noise. Sve u svemu, jako dobar album koji koristi ono najbolje iz cijelokupne povijesti psihodelije, izbacujući ono naporno i dosadno i još k tome obogaćujući žanrovski prilično skučenu zvučnu sliku modernim utjecajima.

Osjeti se napredak u odnosu na prethodne albume te se ima rezloga veseliti sljedećem albumu.

ocjena albuma [1-10]: 9

tomislav // 07/05/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: A Sense Of Rest

GREAT FALLS: A Sense Of Rest (2019)

| 14/06/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Osiguranje životne večnosti, reizdanje

EX-CESS: Osiguranje životne večnosti, reizdanje (2019)

| 13/06/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Only Love

THE ARMED: Only Love (2018)

| 12/06/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Rumble

BONESHAKER: Rumble (2018)

| 11/06/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Hier Déjà Mort

SORDIDE: Hier Déjà Mort (2019)

| 10/06/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*