Nine Inch Nails bez obzira što su od benda ostali samo ime i dalje imaju veliku i bezgraničnu podršku svojih fanova, te spadaju među rijetke izvođače koji su počeli u 80-im, preživjeli burne nihilističko-destruktivne 90-te i u 21. stoljeću stekli milijune poklonika novih naraštaja. A s takvim rejtingom jedino se mogu pohvaliti Metallica, U2, Depeche Mode, R.E.M., Red Hot Chilli Peppers i još poneko.
U ovom novom povratničkom izdanju bend čini samo Trent Reznor i njegovi suradnici - producenti Alan Moulder i Atticus Ross (ex-Bomb The Bass) s kojim je 2009. pokrenuo svoj vrlo uspješan projekt How To Destroy Angels. Prvotna Trentova namjera bila je da samo snimi nekoliko novih pjesama potpisanih sa NIN za buduću "Best of" kompilaciju benda predviđenu za Interscope Records, no kako su se redali studijski sessioni s iznimno zanimljivim gostima, shvatio je da se može napraviti i kompletno novi album jer je mnoštvo ideja koje je razvijao tokom cijelog hiatusa benda unazad pet-šest godina počelo izlaziti na vidjelo. Gosti su redom: Pino Palladino (bas), Lindsey Buckingham (!!!) iz Fleetwood Mac (gitara, synth, prateći vokal), Adrian Belew (gitara, prateći vokal), Eugene Goreshter (synth, violina, bas, gudački aranžmani), te trojica starih/novih članova koji čine live postavu NIN - Alessandro Cortini (synth), Ilan Rubin (bubnjevi) i Joshua Eustis (prateći vokal). Trent je, naravno, ovdje odigrao najveću ulogu - programirao je ritmove, pjevao i odsvirao sav osnovni kostur na kojeg su nasnimljene dionice gostiju i pridružene ekipe. A za žive nastupe još im se pridružuje i stari suradnik Robin Finck (gitara, synth, vokal).

Stilski se posve vratio u oldschool EBM sheme 80-ih, neznatno ih 'tu-i tamo' porašpao gitarskim distorzijama u spletu hrapavih synthova, te naštancao cijeli niz potencijalnih favorita za plesne podije. Tematski je vrlo suzdržan; otkako je 2009. stupio u brak sa Mariqueen Maandig posve je trijezan i bistar, a roditeljstvo očito smatra svetinjom, tako da nema nikakvih mrakova, šokova, bizarnosti, paranoja, abrazivnih ispada ili nihilističko-mučeničkih preokupacija. Tek katkad se osjećaju poneke slutnje i nemiri, no sve su to promišljeni poetski stihovi nadahnuti ponovnim rođenjem i novom vizijom smirenog života. U tome jest izgubio mnoštvo šokantnih atributa i zvijerskih zamaha energije, no i ovako pripitomljen (a i nabildan) ostao je i dalje u top formi da napravi zanimljive pjesme s nove razine razmatranja života kao zreli umjetnik koji još uvijek ima nešto pametno da kaže o sebi i svojoj emancipaciji zdravog svjetonazora.

Između ovih 14 pjesama provlači se novootkrivena čar životnog preporoda priznajući da 'još uvijek pokušava pronaći svoj put' tražeći ga i u vjersko-religijskim opservacijama 'oh, dragi Bog čuje moju molitvu' (lagana ambijentalka "Find my way"), da je prerastao sve one strahote ovisništva 'mahni mi zbogom/, poželi mi dobro/ pretvorio sam se u nešto drugo' (singl "Everything" sa finim power-pop primjesama), te da je sretan što je uopće nakon svega ostao živ (lagana "While I'm still here").



Rijetko se ovdje može čuti dah i duh prošlosti izuzev u dva uvodna singla - rasplesanom electro-tranceu "Copy of A" (objavljen kao drugi singl) i primamljivom EBM-u "Came back haunted" (USA no.109, USA alternative no.7) u kojima se još donekle hvata u koštac sa mračnim eminencijama koje je izgleda definitivno ostavio iz sebe. Usredotočen je uglavnom na koncept emotivne priče s osobnog i sociološkog aspekta poput kantautorskih tema djelomično metaforiziranih sofistikacijama o nekadašnjim suicidalnim i destruktivnim porivima. Tako se po pravilu ovdje pronađe dosadnih pjesama koje uvuku poput svakog drugog NIN albuma u monotoniju, no niti jedna od njih, pa čak i ona najslabija nije pretjerano zamorna. Osjeća se da su sve ove novine u njegovom životu utjecale na vrlo ugodan glazbeni preobražaj, pa je tako isporučeno sijaset finih prosječnih minimalističkih pjesama poput umjerenog electro-funka "All time low" s prepoznatljivim gitarskim tehnikalijama Adrian Belewa kao iz najboljih dana Talking Heads i King Crimson početkom 80-ih, plesnih EBM-a komada "Disappointed" i "Satellite" ili s malčice više uključenih gitarskih distorzija u skladbi poput "Various methods of escape" koja još koliko-toliko govori da je ovo nekad bio moćan industrial bend što je parirao i žestokim metal/punk protagonistima žanra poput Ministry, Marylin Manson ili Fear Factory.



Dopunski cd s 3 remiksa ugostio je još dva velikana - Todd Rundgrena i ni manje ni više čuvenog Genesisa iz Throbbing Gristle, odnosno Psychic TV koji se čak i vokalno pridružio Trentu u "While I'm still here (Breyer P-Orridge Howler remix)" gdje pjevuši i spoken-word naracijama sriče vrlo mračne stihove iz Hank Williamsove "Weary blues from waitin'" u laganom acid-house stilu kakvog su upravo Psychic TV s nekim još sukladnim izvođačima strasno prezentirali koncem 80-ih i početkom 90-ih, godinama kada su NIN sakupljali prve velike tantijeme za multimilijunski rasprodan debi "Pretty Hate Machine" (1989, USA no.75, UK no.67).

"Hesitation Marks" nije žestica od albuma, nema brutalnosti i ekstremnih egzibicija, te premda se zvučno vratio u pionirske dane elektronike s prvim koeficijentom industriala, uspješno i sa stilom je satkan u svježe electronic dance music (EDM) obrasce koji bez problema pariraju kurentnoj sceni. Trent poput svojih suvremenika s kojima je krčio žanr industriala do najvećih mogućih pobjeda, vrhova slave i vrtoglavih milijunskih naklada ne pleše po vlastitom grobu, ne eksperimentira, ne glupira se i ne pljačka samoga sebe. Dostojanstveno stari i okreće nove stranice bez potrebe da nadoknađuje propušteno ili da pegla po shemama koje bi mnogi htjeli ponovno po tko zna koji puta čuti od njega. Napredak je vidljiv, a budućnost samog NIN je po svemu sudeći neizvjesna: osim turneje još nije na čisto vrijedi li više išta njemu samome nastavak sage benda kojeg je ionako već nekoliko puta raspuštao. Još se uvijek koleba u nedoumici ('hesitation').

Naslovi: 1.The eater of dreams, 2.Copy of A, 3.Came back haunted, 4.Find my way, 5.All time low, 6.Disappointed, 7.Everything, 8.Satellite, 9.Various methods of escape, 10.Running, 11.I would for you, 12.In two, 13.While I'm still here, 14.Black noise

Bonus CD: 1.Find my way (oneohtrix point never remix), 2.All time low (Todd Rundgren remix), 3.While I'm still here (Breyer P-Orridge Howler remix)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/09/2013