Od samog početka albuma s "Niemals zurück" bilo mi je jasno da me očekuje nešto posebno. Opisi poput 'ambijentalna glazba' naveli su me pomalo na krivi trag, jer ono što sviraju, ili točnije svira, Bersarin Quartett je puno više od ambijentalne glazbe. To je soundtrack za filmove koji nikada neće biti snimljeni. Suvremena klasična glazba. Svijet za sebe.
Kažem "svira" jer iza imena Bersarin Quartett krije se samo jedan čovjek - Thomas Bücker iz Münstera (Njemačka), no za potrebe koncerata mu se priključuju još dva glazbenika, bubnjar i basist koji povremeno svira i gitaru. Thomas Bücker nije friška pojava u glazbi. Godinama djeluje na elektronskoj sceni pod imenima Beats Beyond i Jean-Michel, a 2006. je započeo s Bersarin Quartettom. Kako sam kaže, ime nije izabrao da bi zavarao publiku, već da bi izgradio i sačuvao magiju svog koncepta.
A magija je definitivno tu. Prekrasne melankolične melodije bogatog zvuka svakog slušatelja će odvesti na drugačije putovanje. Neke u neistražene dubine svemira, a neke na srednjovjekovni dvor. Misli same odlutaju i gotovo je nemoguće "II" staviti kao pozadinsku muziku jer vas polako ali sigurno uvuče u svoje pejzaže i priče iz kojih povratak nije nimalo lak.
Pjesme možda i nisu duge u minutaži, ali u tih 5 do 7 minuta trajanja, a nekad i manje, imaju više sadržaja i virtuoznosti nego mnogi 15-ominutni epovi kojih sam se imala prilike naslušati u životu.
Za kraj, da parafraziram misao iz bespuća interneta - ako je Bersarin Quartett soundtrack za film, rado ću taj film pogledati zatvorenih očiju.