Baš ništa mnogo konkretnog o hippicima. Previše bojažljivo da se netko ne bi možda uvredio.

Na drugom albumu ovog projekta (Cepuš i Krajnc) već su vidljivi znatniji odmaci od nespretnog debija "I." koji je frcao sirovošću lo-fi zvuka i neurednim eksperimentalizacijama. Ovdje se čak može pričiniti da se i Cepuš upušta u vokaliziranja, no nije tako. Krajnc vrlo dobro zna njegove otkačene gegove i gotovo da ga povremeno imitira varirajući od prgavih i dubokih sekvenci do komičnih, onih visokih s kojima je Cepuš znao uokviriti neke svoje solo albume.

Produkcija je daleko bolja, Martin Mastnak nije trebao potegnuti zahvat echo/delay i raznih uvrnutih halova s obzirom da je glazba daleko kompaktnija i prohodnija, doduše nije to nikakva žestoka rokačina, već samo obilje gitarskih improvizacija uz pratnju programirane ritam mašine i ponekad vrlo dobro odsviranih basova koji, uzgred, ipak prečesto nekako upadaju u pozadinu ionako opskurne zvučne slike. Čitav album od pola sata zvučno djeluje poput nedorađene skice "Metal Box" Public Image Ltd., ima potrebite eksperimentarije, no bez ijednog potencijalnog singla kao što su bili "Death disco", "Memories" ili "Albatross". Najviše tome kumuje dvoobraznost kompozicija u kojima Krajnc recitira stihove, doduše vrlo dobro se uživivši u interpretaciju dijaloga dok mu u podlozi Cepuš fila odrađenu matricu. I jedan i drugi se prate, daju si dovoljnu količinu slobodnih hodova, nema refrena, ali ima uvjetno rečeno bogate priče koja u svakoj od 8 kompozicija ima dvojaki, vrlo smiješan i komičan učinak prikaza općenite hippy generacije, odnosno nekadašnjih freakova s dugim kosama, bradama, zulufima, trapez hlačama, ali i ne njihovom pogledu na svijet jer ga to očito niti ne zanima. Krajnc kao autor tekstova se niti ne zamara ostacima tog svjetonazora, on ga samo promatra kroz svoje viđenje, mahom fikcijskom, neborbeno pacifističkom, upravo onakvom kakav i sam jeste dramaturški složivši sliku ostatka starog trenda godina ljubavi, mira i vjetnamskog rata kroz fabulu u kojoj takvi principi danas više nemaju ama baš nikakav smisao da će r'n'r promijeniti svijet. Previše je bojažljiv i nedovoljno hrabar da stvori konkretnu sliku starog odrpanog rockera ili možda bogatog ili barem dobrostojećeg yappija tek imaginarno kroz dvojakost lirike potežući njihov stari stav siromašnog detektiva sa slobodnom voljom koji prezire materijalizam, nadasve obožava slobodu izražavanja u svim pogledima, vječiti je ženskar i poeta s glavom u oblacima, o estetici samo priča autobiografski, a kovanicu služi za čačkalicu.

Matej ponovno nije ušao u dubinu, nego samo u vanjštinu, odnosno u vlastiti dojam špekulacije s motivima prošlosti ne dajući nikakvu jezgrovitu poantu. Da je Cepuš pisao tekstove za ovaj album, to bi sasvim drugačije funkcioniralo. Samo se može zamisliti što bi sve sasuo u stihovima. Spram njega, u ovom slučaju Matej je premirna dušica tek samo sklona komičnom i premirnom teatru u kome manjkaju pravi, masni štosevi.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 21/09/2015

PS: -1.Detektiv - svobodna volja, 2.Cent - image, 3.DIY - večer, 4.Ženskar - pesmarice, 5.Estetika - avtobiografija, 6.Akontacija - država, 7.Kovanec - zobotrebec, 8.Torta - kartoteka