Kad već postoji termin supergrupa, zašto ne bi i superduet. Ili supertrio. Alex Cepuš i Matej Krajnc su isuviše preplodni i preobimni s opusima da slobodno mogu kao dva ujedinjena autora sami sebi priskrbiti taj epitet. Na novome, četvrtom izdanju ovog projekt-benda su odlučili malo drastičnije podijeliti uloge: svatko od njih je priredio svoj set pjesama, u ovome slučaju po 7 komada koje su zasebno otpjevali, a odsvirali ih manje-više zajedno uz pomoć trećeg člana Martina Mastnaka zaduženog isključivo za produkciju. Osim ove drastične podijele, jedna od delikatnijih novina je da nema skoro nikakvih izrazitih programiranih ritmova, a niti živih bubnjeva koji su ionako jako rijetki na njihovim radovima. Sav glazbeni dio je sveden na gitare, bas i manju upotrebu klavijatura, te bez obzira na manjak 'palica', ovdje sve štima u dobrom ritmičnom skladu.

Glazba je uglavnom sporadična podloga, session zafrkancija gdje je svatko od njih nabacao što mu se prohtijelo od standardnih gitarskih legata, obilja Cepuševih improvizacija, sve do neobičnih linija klavijatura što u konačnici daje štimung vrlo šašavog i otkačenog performansa koji doduše otvara discoidni-funk "Seksmen" s bas pedalom, ali kontinuitet albuma je kroz daljnji rasplet fokusiran prvenstveno na lirski scenarij. To su uglavnom razjareno mačiodno-šovinističke Cepuševe priče za crknut od smijeha, primjerice devastirana "Eleanor Rigby" kao "Elica rigni" (ha-ha-ha) gdje se Elica nalije ko' smuk i pijana leži pored pruge. Ako se podrigne ili izriga, biti će joj bolje. Mimo sličnih tema gdje se Cepuš na maksimalno satiričan način obračunava sa ženskom emancipacijom i emotivnim crnim humorom, posebno se izdvaja "Rumeni škorenj", naoko bezazlena dječja pjesmica, no vokalna interpretacija je jedna od njegovih ponajboljih vokalnih rola još od vremena solo albuma "Stand by comedy" i "Pizdoliz d.o.o." od kojih je prošlo dobre 2-3 godine.

"Rumeni škorenj"

'V malem kraju kjer sem se rodil,
živel je stari zmešani čevljar.
Je popravljal čevlje za vse nas,
kladiva pela so kot orglice.

Nekoč izdelal je rumeni škorenj,
velik kot je ajfelov stolp.
V škorenj je dvigalo ugradil,
da turiste bi privabil.

Rumeni škorenj vidi se še danes,
če pelješ se po cesti skozi gozd.
Dviga se nad skalnato gorovje,
sega tja visoko med oblake.

Včasih ko vračam se domov,
obiščem čevljarsko delavnico.
In potem zapojem pesmico,
ki sem slišal jo že kot otrok:

Rumeni škorenj, rumeni škorenj,
rumeni škorenj tu stoji.
Rumeni škorenj, rumeni škorenj,
pazi da te ne ulovi.'



Može se skontati da se Cepuš dobrim dijelom poigrao pjesmuljcima The Beatles interpretirajući ih na svoj način s autorskim pristupom. Izuzev neke poveznice s naslovima i tek neobavezujuće melodije "Taxman" ili "Yellow submarine", neku drugu paralelu je teško pronaći. Sve su ovo njegove dosjetljive i vrlo komične prerađenice s urnebesnim tekstovima i još urnebesnijim vokalnim izvedbama. Do daske se zafrkavao, a kad tako radi, umije realizirati maksimalno zabavno djelce.

Krajnc se za razliku od njega pripremio u svojem poetskom maniru; jest da su mu tekstovi daleko inteligentniji i dotjeraniji, no njegova letargična izvedba bez humorističnog elana poništava taj duhoviti šarm kojega tekstovi imaju u sebi. Preozbiljan je u usporedbi sa Cepušem jer jednostavno prečesto koristi tu svoju unutarnju kočnicu daleko više razmišljajući o sadržaju i smislu lirike nego li o njenoj interpretaciji. U vrlo kratkim pjesmicama do maksimalno dvije i pol minute ponovno je satkao raznih ideoloških pričica za razglabanje, čak spominje i Rokere s Moravu, Arsena Lupigu iz Alan Forda kao epizodnog kradljivca dragulja i dotiče se socijalnih problema, a u najduljoj "Blues pihalne sekcije" (čak 5 minuta) i društveno-političkih prilika. On se također pozabavio re-interpretacijama The Beatles (najizrazitija je "Jutrišnji dan"), a album kao cjelovito djelo se referira na balkansku inačicu njihovog remek-djela "Revolver" u kome je Cepuš kao glavni zafrkant Lennon i Ringo, a Krajnc više u ulozi skuliranijih McCartneya i Harrissona.

Da nema ovih urnebesnih Cepuševih pjevačkih egzibicija, mnogo toga bi se pretvorilo u onaj karakter blage humoreske s kakvima obiluju Krajncovi albumi: duhoviti, ali nedovoljno jasno izraženi. Cepuš se uistinu umije uživjeti i u najbanalniji kontekst, te ga preokrenuti posve naopačke formirajući mala remek-djelca, katkad i neponovljiva, a ovakav pristup otvara mnogo mogućnosti ovom dvojcu-trojcu da ih izvuče iz prosječnosti studijskog 'at first take' principa po kome nastaju svi njihovi radovi.

Naslovi: 1.Seksmen, 2.Elica rigni, 3.Včasih me popade lenoba, 4.Ne ljubim te, 5.Sem in tja in bilokam, 6.Rumeni škorenj, 7.Rekla je, 8.Dobro jutro, 9.Ptica brez posluha, 10.Nikogar, 11.Recept za odlaganje kronskih draguljev (Robert že ve), 12.Pripoved, 13.Blues pihalne sekcije, 14.Jutrišnji dan

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/11/2015

PS: Već su realizirali dva nova albuma, a o tome u dogledno vrijeme...