Još tijekom snimanja prošlog albuma "Head Music", Brett Anderson je razvio svoju ljubav prema cracku koja je prema vlastitom priznanju poprilično utjecala da se tijekom snimanja tog albuma osjećao "poprilično zbunjeno". U 3 godine koliko je prošlo od onda, dogodilo se svašta. Brett se u jednom momentu povukao na selo gdje je živio sam 6 mjeseci i puno čitao (priznao je da prije nije volio puno čitati jer se bojao da će stil drugih pisaca previše utjecati na njegov vlastiti), skinuo se s cracka (o čemu je nedavno i po prvi puta javno progovorio), a rad na novom albumu se poprilično razvukao. Naime, album je snimljen još prošlo ljeto, ali zbog nezadovoljstva cijelog benda, snimljen je ponovno. Prvotno je angažiran producent Tony Hoffer (Beck "Midnite Vultures") s kojim su željeli dobiti "elektro folk" zvuk, no kako to nije donijelo zadovoljavajuće rezultate, pozvan je Stephen Street (The Smiths, Morrissey, The Cranberries, Blur, Gene,…). Osim problema s producentom, tijekom snimanja bend je napustio i klavijaturist Neil Codling zbog dijagnosticiranog sindroma kroničnog umora.
Usprkos svemu, "A New Morning" je intiman, pozitivan i optimističan album (Brett je, kako sam priznaje, puno smireniji i sretniji što se odmah osjeti i na albumu) kojim se suede odmiču od "experimentalne" faze prošlog albuma i vraćaju svojim pop korijenima što u prevodu znači puno manje nabrijanih električnih gitara, a puno više klavijatura, akustičnih gitara i balada, doduše ne i njihovih poznatih orkestracija a la epohalni "Dog Man Star".
Dakle, od gitarijada imamo "Beautiful Loser", "Obsessions" ("Obsession is like sex, it's simple and complex"), te "Street Life" (potencijalni hit i koncertna ludnica), dok su ostatak pjesme lakšeg tempa. Brett je jedan od onih suvremenih pop autora koji vrlo vješto znaju u par minuta slikovito ispričati priču, često dajući samo par slika - na ovom albumu biseri te vrste su "Lonely Girls", krasna balada o usamljenim djevojkama i njihovim životima, kratka laganica "Morning", ("Sleepy head get out of bed, big bad world is calling / Step in your shoes and catch the news, it's another morning"), jednostavna i prekrasna balada za kišno jesenjsko poslijepodne "When the rain falls", te "Oceans" koja priča o paru koji se toliko međusobno udaljio, da sada samo "sjede i trunu".
Ako smo se i brinuli za Bretta i njegove suede tijekom ove burne 3 godine, on nam poručuje: "I don't need you to be sorry, I just wanted you to know…". And know we know.
Kao što je jedan kritičar dobro primjetio, suede su bili izvrsni kao tužni romantičari, a to sad više definitivno nisu, i zbog toga možemo žaliti, ali isto tako "novi", pozitivni suede nisu uopće za odbaciti; dapače! Melankolični pozitivni pop u svom vrlo dobrom izdanju!
sale // 28/09/2002