Bretta Andersona, vjerujem da ne treba nikome posebno predstavljati. Nakon sto je s Suede snimio neke od najboljih albuma uopce, udruzio se ponovno s Butlerom da bi napravio jedan album s The Tears, Brett se ovih dana opako skoncentrirao na solo karijeru i u kratkom vremenu nam stize vec drugi njegov album. Kao sto je to i inace stvar s Brettom, manje vise sve sto napravi zvuci skoro identicno nekoj od faza Suede. Tako ovaj novi album "Wilderness" najvise podsjeca na stare b-strane okupljene na Sci-Fi Lullabies. Znaci, rijec je o potpuno ogoljenoj muzici, saznovanoj uglavnom na Brett-ovom glasu i klaviru. Nista cudno jer Brett vec godinama govori kako zeli snimiti takav album.

Ipak, dok je sve to super funkcioniralo kao b-strana, cijeli album takvog materijala poprilicno je naporan za slusanje u jednom komadu iako album ima samo 9 pjesama i traje oko pola sata. Ako jos tome pridodamo cinjenicu da je od tih 9 pjesama njih dvije vec otprije poznato stvar se po meni tesko moze zvati albumom al eto. Ako nista drugo, evo jos jedne isprike za novu turneju na kojoj ce Brett po obicaju svirati i pjesme Suede-a i Tears-a a kako je prevelik egoist radije ce na sve to nakititi svoje ime umjesto da se fino zove Suede...

ocjena albuma [1-10]: 6

kris // 31/07/2008