Koliko me uzdrmala vijest o raspadu grupe THE CZARS u čijoj sam muzici uživao kroz tri genijalna albuma, toliko me i obradovala činjenica da je njihov pjevač John Grant nastavio solo karijeru i postao "greatest motherfucker we're ever gonna meet".

Isto tako, nekako u vrijeme objavljivanja Grantovog "live" albuma s BBC-evom filharmonijom (o tome uskoro), objavljen je i dugoočekivani "Best of" THE CZARSa od strane njihovog jedinog izdavača Bella Union, za koje Grant i danas objavljuje.

Kako su i The Czars i John Grant dosad već i vjerojatno prekomjerno nahvaljeni na našim stranicama, ne preostaje mi ništa drugo nego da ih nahvalim još jednom.

Iako nam izdanje ne nudi ništa novo ili nepoznato, makar sam ja osobno očekivao poneki zaostali dragulj, ovo je "štivo" uz koje utoneš u fotelju i preko sat vremena jednostavno ne moraš razmišljati ni o čemu, osim o ljepoti pjesama i predivnoći zvukova koji dolaze iz zvučnika. Volio bi da su na ovo izdanje uključili i poneku pjesmu s njihovog teško nabavljivog samoizdatog debija "La Brea Tar Pits Of Routine" (da, ima još jedan album prije, ali sumnjam da ga je čuo itko osim članova benda; čak sumnjam i da se bliža rodbina upoznala s njim), ili pak još neku od obrada sa "Sorry I Made You Cry", ali tko može osporiti izbor koji smo dobili!

Pjesme su kronološki poredane, pa nas na početku razoružaju s Val, prvim singlom za Bella Union na tragu Tarnationa. Teški bas i Grantov tužan vokal dovoljni su da Vas izbace iz takta. Ili pak u bace u njega. s "Before... But Longer" tu su još Concentrate, Get Used To It i Dave's Dream.

S "The Ugly People Vs. The Beautiful People" probili su se u prvi red izvođača s Bella Uniona i s njima su na neki način stigle i usporedbe s legendarnim 4AD (uz naravno osnivače labela). Drug i Side Effect bolno su iskrene pjesme, jake i u textualnom i glazbenom pogledu. Slušajući ih tada i danas, izazivaju iste osjećaje, iako sada znam neke stvari koje tada nisam znao, i ni slutio nisam...

Do you know the heart?
Do you that it can be destroyed?
You can make it go away
You can make it shrivel up and die

Šest pjesama možda je premalo da bi predstavilo ovo remek djelo.

Iako tada nitko nije ni pomišljao na to, "Goodbye" je značio "Zbogom!", i sada mi je još više drago da smo uspjeli učestvovati u objavljivanju istog.

Paint The Moon, Goodbye, My Love... koje savršene pjesme, a koliko je ljudi čulo za njih! Možda će sad, kad je John Grant ipak stekao neko ime i ugled, ova mala savršenstva ipak doći do više ušiju, pa ćemo, tko zna, za 30 godina prisustvovati reunionu The Czarsa i njihovim svirkama na Readingu, Primaveri i ostalim najvećim festivalima budućnosti.

Do tad, ostajte zdravi i veseli uz pjesmu koja zatvara album, i koja uspravno stoji uz original i najbolju obradu originala ikad.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 05/12/2014