Sjajan vokalni rad Michael Sadlera koji oponaša nekih 5-6-7 vrlo poznatih frontmena ispričavajući kompleksnu priču o današnjem životu kroz bogati složenac progressive-rocka isprepetenog elektronikom, new-waveom i metalom. Sjajno, sjano, sjano! Bravo majstori!

Kanadska Saga je sasvim nezasluženo zaboravljeni progressive-rock bend kojeg još jedino s dužnim i vjernim poštovanjem obožavaju u Njemačkoj, komotno da bi se tamo mogli preseliti. Frontmen i multiinstrumentalist Michael Sadler odlično govori njemački jezik, te se nakon trogodišnjeg odsustva vratio u bend objavivši 21. službeni album "20/20" 2012. kojeg se moglo nabaviti osim u Kanadi i USA još samo u Njemačkoj i Švedskoj. Pojasnimo malo: nakon njegovog odlaska 2008. kako bi se barem malo posvetio porodici budući da je 27 godina neprestano bio na turnejama, zamijenio ga je Rob Moratti (ex-Final Frontier) s kojim je Saga snimila studijski dvadeseti album "The Human Condition" (2009) i živi "Heads Or Tales Live" (2011) na kome su izveli kompletan materijal s tog njihovog najkomercijalnijeg albuma iz 1983. kada su bili nadomak svjetske slave. Moratti se pokazao sjajnom zamjenom, ali nažalost, njegova rola je bila kratka. Sadler se vratio i snimio svoj dvadeseti album kojeg je opravdano nazvao "20/20" bez obzira što je bio 21. u opusu benda.
Kako je bend ipak na vrijeme shvatio da je povratak Sadlera prošao gotovo u medijskoj sjeni i da je album "20/20" nezasluženo 'pometen pod tepih', s ovime 22. albumom vraćaju barem mrvicu oduška fanovima širom svijeta, ako ih još uopće imaju. Ma, čudna je ta priča kako se ovaj bend zagubio tokom 80-ih i 90-ih, a nikada nije prekidao karijeru, te je tokom 21. stoljeća neprekidno objavljivao kvalitetne i kreativne albume koji su redovito bili tu negdje tik do njihovih starih kanadskih kolega, iznimno velikih zvijezda Rush. Samo sticajem nezgrapno posloženih marketinških i propagandnih poteza, a i dobrim dijelom Sadlerovim prohtjevima da se fiksiraju isključivo na Njemačku gdje su im svi albumi doživjeli ponekad iznimno visoke tiraže (a primjerice Velika Britanija ih nikada nije prihvatila), Saga je mic po mic padala na karti svjetskog progressive-rocka i na koncu postala posve zaboravljen bend otprilike slično poput Van Der Graaf Generator ili King Crimson. Djelomice i zato jer im ipak nikada nije pripao dio kolača kojeg su desetak godina prije njih pokupili Yes, Genesis i Jethro Tull koji se redovito spominju u opusu žanra kao rodonačelnici. A jeste li poslušali novi Yes album "Heaven & Earth" s novim vokalom Jon Davisonom? Mnogo radiofoničnog popa...

Za razliku od Yes, još jednih od rijetkih originalnih protagonista žanra (čekamo neke nove radove još uvijek aktivnih Van Der Graaf Generator i King Crimson), Saga se na ovome albumu pokazala dostojno, upravo onako kako se od njih i očekuje. Žestoke gitare Sadlera i Ian Crichtona, ponekad hard i heavy riffovi, obilje klavijatura koje sviraju čak trojica - Jim Crichton, Jim Gilmour i sam Sadler kombiniravši u to klarinet, usnu harmoniku i moog, zatim raznolike bas linije, mnoštvo virtuoznosti na svim instrumentima i još jedna novina - bubnjar, glavom i bradom Mike Thorne (!!!) koji je zamijenio Brian Doernera. Pogodite iz kojeg benda je došao, neću vam otkriti, hahaha, iznenaditi će te se... Sadlerov izuzetan melodičan vokal koji šara od baritona Gabriela do tenora Simon Le Bona (komotno u "Vital sings" pomislite da je Duranovac za mikrofonom!), a mnoštvo jako krasnih pjesama stalno donosi neke nove vokalne Sadlerove performanse. U gotovo svakoj od njih stvara dojam da je na vokalu netko drugi, primjerice u umjerenoj "It doesn't matter (who you are)" bi mogao biti čak i Bryan Ferry, zatim u baladi "Go with the flow" prožetoj akustičnim i heavy, te iznimnim ELP dionicama na klavijaturama približava se senzibilitetu Ian Andersona (Yes, of kors), dok recimo u vrlo finom i ambijentalnom složencu neo-folka, new-wavea i elektronike (bez ritmičke pratnje) "Press 9" podsjeti na Phil Oakeya iz The Human League upravo evocirajući vrijeme kada se i sama Saga priklonila ranih 80-ih elektronici i nekim new-wave elementima. Pomalo zvuči nevjerojatno, ali ova pjesma je lirski totalno otkačen komad kakvog Saga nije imala jako, jako dugo. Čak nije niti punkerski, već Morrisseyevski postavljena s gledištem Elvis Costella.
Jedan od izuzetnijih brojeva je moćna i neobično kratka "Wake up" (samo 2 i pol minute!) koja početkom čak asocira na drsku techno-idnost The Prodigy pomiješanu s heavy gitarama i sintagmama Simple Minds. "Don't forget to breath" se vrti oko Ian Crichtonovih hard/heavy riffova i šteta je da u njoj nije porađeno na pratećim vokalima. Kada ste umorni od komercijalne glazbe, "The further you go" idealno sjeda svojom letargijom, a Sadler se po tko zna koji puta pretvara vokalno u jednu sasvim drugu osobu. Vjerovali ili ne, ovdje zvuči ko' Midge Ure iz Ultravox!!! "On my way" je očito izvučena upravo negdje iz 80-ih kada se nisu htjeli prikloniti new-romanticsu, ali zato ima dance-rock naboj s finim strukturama, nezaobilaznim radom prstiju po klavijaturama i vrsnim gitarskim solažama, te neočekivani ulet u hardcore tempo, hahaha! Ma koja dobra zafrkancija puna kolaža svega i svačega kroz što su prolazili u svojoj karijeri. Uostalom Sadler je za ovaj album izjavio da predstavlja povratak na mnoge elemente s početka karijere benda tokom 70-ih, a da pri tome zadrže čvrstu ravnotežu između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. "Luck" je baš upravo jedna od takvih pjesama koja povezuje elektronski rock Gary Numana i onih jako dobrih The Comsat Angels, vokalnih intonacija Andy Partridgea kada je znao provocirati pop muziku (XTC) ako ih se itko više sjeća ovih imena, te pompoznih Queen aranžmana, ali pjesma je vraški oblikovana u kompleksni objekt kome se mora skinuti kapa dolje. To uistinu ne umije netko tko se čitav život bavi s 2-3 rock-punk akorda. Posljednja pjesma "I'll be" je vrhunska kombinacija neo-folka i njihovog progressive-rocka s dostojanstvenim smislom za humor na vrhunskom nivou bez imalo patetike. Album je odličan!

Teme su različite i šetaju od svakodnevnih preokupacija oko facebooka, pizze, pite, salate, problema s kompjuterom, općenitim suvremenim 'informatičkim' znanjem, emotivnim preokupacijama ("No two sides") dočaravajući da je uvijek potrebna oštroumnost ('sagacity') u donošenju ispravnih odluka. Jedini problem Sage je u tome da imaju gomile izuzetnih pjesama u cijeloj karijeri koje nikada nisu uspjeli plasirati kao hitove, pa čak se nisu niti potrudili misleći da će ih slušatelji sami pronaći. Tu su se prevarili. Singlove treba izdavati i šibati za radio, ljudi još uvijek slušaju radio na poslu, u kuhinji, u automobilu, kada rade neke sasvim bezvezne stvari, uvijek uključe radio da im 'nešto' drnda i da nisu sami. I onda ispliva poneka pjesma koja srcu i duši godi, a brat-bratu, ja Sagu nikad nisam čuo da je itko vrtio na radio programima. A strašno su potentno komercijalan i odličan bend, osobito s ovime albumom koji im je, bez ikakvog pretjeravanja jedan od najboljih u karijeri.

Drugi CD je snimak koncerta, pogađate, iz Njemačke gdje Sadler tečnim njemačkim jezikom animira publiku, a bend kroz 50-tak minuta praši najveće hitove počevši od sjajno dotjerane "Careful where you step" s kojom su 'razbili tremu', preko žestokog uboda "Mouse in a maze" ('zer gutt', kaže Sadler publici), zatim prastare "You're not alone" s drugog albuma "Images" iz 1979. gdje se u vokalnoj roli pokazuje kao preteča, ako se sjećate vrlo popularnog post-punk/hi-energy benda Dead Or Alive iz sredine 80-ih? E, pa Sadler je jako utjecao na vokalni izraz frontmena Martina. Mislim da se tako zvao onaj lucidni tip koji se furao na našminkanog tranvestita... Upravo u toj pjesmi Sadler nevjerojatno animira njemačku publiku u središnjici pjesme koja se pretvara u rave party s ogromnim 'cuzamen' skandiranjima 'you're not alone'!!! Tu se pronašla tugaljiva "The cross" zbog koje su mnogi nesavjesni kritičari otpisali bend kao nezanimljiv, te kolekcija najvećih hitova, elektronska "Scratching the surface" (nikad službeno priznat najveći im hit), stari klasik "Humble stance" s dalekog debija "Saga" iz 1978., najveći hit "On the loose" (1981., USA no.26), a mora se priznati da je i jedna od najplićih pjesama u kompletnom opusu, te sjajne "Wind him up" (također iz 1981. s kojime su si obezbjedili titulu najvećih nada američkog rocka koju nikad nisu potvrdili) i završne "Don't be late (chapter 2)" s epohalnog albuma "Silent Knight" iz 1980. koji nikada nije ušao na listu najprodavanijih u USA, pa niti u Njemačkoj. Baš i imam između ostalih i tu ploču na čijoj poleđini Sadler ima brkove i dugu kovrdžavu kosu asocirajući na tada popularnog irskog ciganina Phil Lynotta (Thin Lizzy). A ovakav feedback kojeg je bend ostvario može samo u Njemačkoj jer tamo fanovi uistinu znaju ama baš sve njihove pjesme.

Razmišljam si ovako: da se netko kojim slučajem sjeti pozvati bend Saga u Hrvatsku, primjerice na INmusic (za to su stvoreni), a vjerojatno bi htjeli nastupiti i za znatno manju lovu od mnogih razvikanih zvijezda, s čime privući publiku koja uopće nema pojma o veličini njihovih pjesama koje su, s moje strane gledišta puno kreativnije i pametnije sročene od recimo Pink Floyd i Yes koje vjerojatno nikad na INmusicu nećemo vidjeti (ajd, bar možda Yes, zašto ne?), ili naprimjer od mnogo onih velikih svjetskih zvijezda koje su nam bile ponuđene. Steely Dan i Rush još nikada nisu nastupali u Hrvatskoj, a toliko su značajni bendovi, Saga po rejtingu nije 'tako značajan bend', ali je odličan i s ovime albumom je totalno moderan, napucan stvarnim prikazima života, sjajnim metaforama, nevjerojatnim Sadlerovim vokalima koji idu u 'dlaku' i 'trepavicu' nekim vitalnim zvjezdama, te odličnim lirskim sadržajem od kojeg čovjek nikako ne može ostati glup, već pametan i zabavljen do daske. To je Saga s ovime nevjerojatnim albumom. Svaka čast Sadleru koji je prevalio 70 godina života i još uvijek se dobro drži.

Ovo je kompletnost rocka do srži u svim segmentima.

Naslovi CD1: 1.Let it slide, 2.Vital sings, 3.It doesn't matter (who you are), 4.Go with the flow, 5.Press 9, 6.Wake up, 7.Don't forget to breath, 8.The further you go, 9.On my way, 10.No two sides, 11.Luck, 12.I'll be

CD2: 1.Careful where you step, 2.Mouse in a maze, 3.You're not alone, 4.The cross, 5.Scratching the surface, 6.Humble stance, 7.On the loose, 8.Wind him up, 9.Don't be late (chapter 2)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 01/08/2014