Za naš trinaesti rođendan Spunk i Prostor Do otvorili su vrata, dosad su to činili Attack, Tvornica i Gričevanje, a mi smo odlučili ne stati prije nego prođemo sve zagrebačke klubove, barem jednom. I ove godine, kao i prijašnjih osim glazbenih užitaka, na proslavi moglo se i gastronomski uživati. Tako se ove godine guštalo uz slavonski kulen i domaće rezanije, vegetarijanske specijalitete, ličku šljivovicu ali i uz Horvijevu naširoko poznatu sarmu, zbog koje su nam gosti došli čak iz Belgije. No, ne samo zbog nje… Kako je bio radni dan, trebalo se početi rano da bi se svi stigli izredati na stejdžu, pa su već u 21 odmah nakon tonske probe krenuli Franjićevi BABILONCI. U svom spoken word performansu uz naglašenu bas/truba podlogu te odu jednoj Katarini i još par uspješnica, Babilonci su me podsjetili na legendarne Morphine i dobru su došli kao uvod u večer. Dobro bi oni sjeli i na kraju u zadimljenom baru na čijem šanku nekoliko pijanaca raspravlja tko je veći fan legendarnog varaždinskog benda, gladni muzičari zadovoljavaju svoje potrebe s ostacima sarme, a ljubavni par cvrkuće tamo u kutu, no, to je već neka druga priča… Kako su neopaženo započeli svoj nastup, tako su ga i završili, a nakon njih su se već na stejdž spremali varaždinski SAGAN. U svojem nastupu ova petorka upoznala nas je sa svojom vizijom modernog rocka u kojem je izmiješano skoro sve što se može zamisliti, od masivnih synthova do moćnih stoner rifova uz ogromnu pomoć vokala. Nakon njih, uslijedila je malo duža pauza, jer su belgijski THOT imali mnogo više opreme nego prijašnji bendovi sa uređenim scenskim nastupom, neonkama i projektorom, što je uzrokovalo i malo problema na mix pultu. No, čekanje se isplatilo, jer čim su počeli čulo se da su THOT vrhunski uvježban bend, koji nije tu samo iz zabave, već i žele ostaviti trag. O njima smo stvarno na našim stranicama već rekli sve što se moglo reći i to u superlativima, a oni su nam sinoć to vratili na najbolji mogući način. Odličnom i profesionalnom svirkom u sklopu turneje na kojoj promoviraju svoj nedavno objavljeni album "The City that Disappears", slobodno mogu stati uz bok velikanima industrial glazbe, a o njima će se nadam se tek čuti globalno. Za kraj, u pozni sat, trojac, svaki s po jednim slovom na majici, K D P, isporučio nam je dozu pravog sirovog panka, ponekad s našim Jurom kao bekvokalom. Ispred njih ostalo je još desetak vjernih i jedan Irokez, ali to ih i nije previše zasmetalo. I to je to. Trinaest godina je iza nas. Hvala bendovima koji su svirali na rođendanu i svima koji su došli u Spunk. Mi smo se zabavili, a i bendovima je bilo isto tako. Ne treba ni reći da i dalje idemo jednakim entuzijazmom, uostalom kao i svih ovih godina.

terapija // 08/05/2014