"Shoulders & Giants" nakon tri godine dobio je svog nasljednika koji je ujedno i drugi, završni dio konceptualnog albuma. Za to vrijeme Collapse Under the Empire pretvorili su se u novu jaku snagu na post rock sceni.

Martin Grimm i Chris Burda od samih početaka 2008. u svojem instrumentalnom izričaju koji je završio u post-rock ladici nisu se oslanjali samo na klasičan gitaristički post-rock već su u tu shemu ubacili podosta elektronike, koja je sasvim fino, iz izdanja u izdanje zauzimala sve veći dio njihove muzike.

Ipak, to se ne bi moglo reći za prvi singl s albuma, Stairs to the Redemption, koji svojom atmosferom vuče na mračni industrial s većinskim gitarama. Možda najbolji komad moćnog novijeg zvuka je Awakening koja svojom atmosferom asocira na Jean Michael Jarreov Oxygene, no uz naglašene synth dionice tu su još i jako dobro ukomponirane orkestralne dionice.



Naslovne Sacrifice i Isolation svojim elektronskim uvodima podsjetili su me na God is an Astronaut, a slušajući ih čini mi se da bi mogle postati i ljetne himne po raznim festivalima da ih se dočepa poneki dobar DJ.

Na kraju uz potpuno smireni klavirski uvod, The Path nas vodi prema klasičnom postrockerskom trijumfu benda, uz lebdeće gitare i melankoličnu melodiju, koji je nadmašio sva očekivanja i napravio jedan od najboljih albuma godine.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 03/07/2014