Obraditi Borghesiu, slovenske pionire electro-industriala ex-Yu za MiKKu (urednika izdanja) nije bio nimalo težak zadatak. On potpuno plovi, pliva, hoda i živi u tom teritoriju, te bi svaki mogući propust bio neoprostiva greška spram nekoga tko je s radom i opusom kultnog i legendarnog ljubljanskog benda upoznat površno. Zajedno s idejnim pokretačem Domagoj Kršićem iz Virovitice (radi u hrvatsko-ukrajinskom projektu Mind Teardown), skupio je impozantnu listu domaćih i inozemnih izvođača koji su, nebitno je kako, izabrali kompoziciju koju će obraditi, te se sredinom ljeta 2013. ponovno odlučio na najjednostavniji mogući potez da kompletiranu kompilaciju objavi kao free download.
Danas je, nažalost, umjetnost zajedno s pop kičem u istom besplatnom fahu, a nekad, kad je Borghesia radila tokom 80-ih i prve polovice 90-ih, njihove ploče, audio kasete, a kasnije i cd-ove u relativno malenim tiražima trebalo se tražiti po specijaliziranim prodavaonicama ako se uopće moglo doći do njih. Ljubomorno su se čuvale, preslušavale i tumačile, a ponekad ih se moglo čuti da ih neki DJ vrti po klubovima. Bend je nakon prve i najznačajnije faze imao sjajnu šansu da preraste u veliko ime kad su s Brunom Subiottom na vokalu (ex-The Spoons, Matchless Gift, danas Incurabili) nastupili na prvom Fiju Briju 1993. u krcatom zagrebačkom Domu sportova. Međutim, to je ujedno i bio njihov grande finale jer su kao angažirani bend uspjeli ostvariti zacrtane ciljeve čime je smisao njihovog rada i truda opravdao postojanje. Malo je poznato da su na unutrašnjoj omotnici kompilacije "4 x 12" objavljene 1991. za Blind Dog Records (uf, ili je to bilo na albumu "Resistance", 1989., uistinu se više ne sjećam?) pred sam početak rata iznjeli cijeli program koji je uključivao i strateško zauzimanje ljubljanskih vojnih kasarni s prenamijenom u klubove, galerije i prostore za kulturno-umjetničku djelatnost. Tada je takva ideja bila čista utopija, no što su uspjeli realizirati ne treba posebno navoditi. Cijela klupska scena metropole dežele izrasla je na njihovom trudu, a usput, Borghesia nakon više od 20 godina pauze radi na novom studijskom albumu.

Stoga ova kompilacija uz svu glazbenu čar ima i monumentalistički čin zahvalnosti na inspiraciji za borbu protiv besmisla s kojim MiKKa ratuje već petnaestak godina okupljajući oko sebe čvrstu vojsku underground umjetnika. Konkretnije, ovdje su svoje oružje nabrusili neki od najeminentnijih izvođača undergrounda iz regije, neki pred kojima je tek vrijeme da pokažu kako se glanca sablja, te 6 inozemnih izvođača od kojih su svakako najveći pogodak kultni švedski industrial rockeri MORLOCKS (uvodna "Young prisoners" skovana metal riffovima), meksički ECM ("Previše tenzije" klasični EMB otpjevan na njemačkom jeziku), poljski BODY SUPPLY ("No hope no fear" na prijatno sfalšanom slovenskom jeziku) i norveški projekt VAPEN (završna "More resistance" u čak 8 minuta dugačkoj gitarskoj noise-industrial ekspresiji).

Ovo su ujedno i najdojmljiviji trenuci kompilacije koji pokazuju da su stranci svoj dio zadatka shvatili veoma ozbiljno i profesionalno, dok su 'naših gora listovi' svaštarili, a tek u rijetkim momentima dosegli potpuni artistički domet nezavisno od samih originala. Prije svega, vrlo inovantno su se poigrali FIGURATIVE THEATRE sa "A.R.", slabo znanom pjesmom s albuma "Ljubav je hladnija od smrti" (1985) pretvorivši bazični minimalistički EBM/new-wave/funk u domišljat nabrušeni noise-industrial gdje je jedina šteta što nije uključena Katarina da svojim prepoznatljivim vriskovima obogati pripadajući dekor originala. No, Kata momentalno ima svoje privatne svakodnevne baby vriskove kao mlada majka... Puno bolje performanse od samog originala dali su FLORENCE FOSTER FAN CLUB s "On" (također sa "Ljubav je jača od smrti") podarivši pjesmi fini synth-pop šlih kakav je nekoć manjkao Borghesiji da bi se približila širokoj publici. Ovo je u neku ruku i komercijalni obol ka prošlosti koju su još i ponajbolje dočarali KATABAZIJA uobličivši "Divlju hordu" u klasičan gitaristički post-punk/new-wave izniknuo iz ostavštine Joy Division.

ALEXZIQ je sasvim solidno obradio ne previše zahtjevnu "Blato", dok su ostali sudionici pružili onoliko koliko mogu i umiju. Nitko se ne izdvaja po ničemu posebnome i manje-više su se potrudili da u svojim kreativnim opsezima zadovolje ciljani sadržaj.

Sama himna "Goli, uniformirani, mrtvi" - INTENS prevedena na njemački jezik i nije baš nešto. Očekivalo se više kao i od "Pasto nudo" koja je isuviše sintetizirana sterilnim elektronskim bubnjevima LE CHOCOLAT NOIR.

Katkad se kroz ovih 70-tak minuta osjeća manjak kreativnih nadogradnji i suvremenih glazbenih ideja, a previše je reciklaže i dodvoravanja oldschool stilu pokušavajući se iz 21. stoljeća i ogromnih kompjuterskih mogućnosti vratiti na jednostavnu tehnologiju koju je na raspolaganju imao Aldo Ivančić. Oscilirajuće.

Naslovi: 1.MORLOCKS - Young prisoners, 2.FIGURATIVE THEATRE - A.R., 3.INTENS - Goli, uniformirani, mrtvi, 4.ALEXZIQ - Blato, 5.FLORENCE FOSTER FAN CLUB - On, 6.MOTHER BETH vs. BLONDIE - Linije sile, 7.KATABAZIJA - Divlja horda, 8.MRT - Ogolelo mesto, 9.LE CHOCOLAT NOIR - Pasto nudo, 10.UMRIJETI ZA STROJEM - Noćne šetnje, 11.f.O.F. - Police hour, 12.SORCERER WITCH - 400, 13.ECM - Previše tenzije, 14.CYBORGS ON CRACK - Discipline, 15.BODY SUPPLY - No hope no fear, 16.VAPEN - More resistance

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/10/2013