ALDUMAŠ - Nadničari (d.i.y., 2013) Tri godine nakon vrlo dobrog demo debija "Demo 2010" i šaljivih video-spotova, moćnog hard-rocka "Matija Gubec" i zabavnog tex-mexa "Volim westerne" (obje pjesme se nalaze na ovome albumu), požeški trojac izbacio je novo izdanje. Kao pravi radišni težaci naučeni na naporan fizički rad, nisu mirovali, pa su tokom proljeća 2012. snimali ovaj materijal kod kuće u Požegi (studio Depth sa Filipom Sertićem) i ponovno postigli zavidno čist nivo zvuka i idealnog starinskog šmeka izbalansiranog klasičnim hard-rockom i ponekim iznenađujućim delta-blues komadom poput akustično/ amplificiranog "Mljekarski blues".



Sami za sebe kažu da su slavonski rock'n'roll bend, te su potpuno u pravu dajući specifičan domaći štih u obliku pikantne lirike koja manje-više govori o poljoprivredi, teškom rintanju u kukuruzu, vinogradu, branju duhana (naslovna "Nadničari" u lakšem tempu), ali i obaveznim emocijama i strastima 'seks'n'rock' u urnebesnoj uvodnoj "Lokomotiva" i također brzoj hard-rock pošalici "Mađarica". A nije na odmet ne spomenuti i vrlo zgodan, posve prikladan omot sa poljem kukuruza na prednjoj i štihačom na zadnjoj stranici, dok je na unutrašnjem omotu gomila friško ubranih kukuruznih klipova. Elem, Aldumaš ima posve jasnu priču iz seoskog dvorišta u kome se nalazi i vjerni pas (pjesma "Arči"), a čak su u svoj hard/blues "Vetovo" ukomponirali i tamburaški aranžman kojeg je odsvirao tamburaški sastav Bagrem (ha-ha-ha, odlično ime). Posljednja "R'n'R vjera" je oda rocku, vinilnim pločama, gramofonu i generacijama koje su poput njih odgojene na tradiciji Led Zeppelin, Jimi Hendrixa, AC/DC, Iron Maiden, Creedence Clearwater Revival, The Roling Stones, Ramones, odnosno 'grmljavini bubnjeva i tutnjavi basa' poručujući 'zabavnjak me nervira, mrzim kada svira "Bižuterija"/... i kad ću imat ja godina 100 još uvijek će u meni svirat glasno rock and roll'.

Pjesme su im nabijene primamljivim riffovima, plesnim tempovima i izuzetno melodičnim basovima u klasičnim rock obrascima, te pršte pravim rockerskim humorom i ponekim javnim apelima što se tiče nepravde za težački, odnosno seljački, tj. ratarsko-stočarski stalež kojeg se maksimalno muze i iskorištava nametanjem nebuloznih zakona, poreza, niskih otkupnih cijena mlijeka i inim smicalicama.

Čak štoviše, dojam kojeg ovaj 40-tominutni album ostavlja jest angažiran socio-politički revolt bistrih glava vrijednih i marljivih ljudi koji ne dozvole da se njihov rad i djelo potcijenjuje i ponižava. Palac gore!

Ocjena (1-10): 8
www.myspace.com/aldumas

Diskografija:
Demo 2010 (2010)
Nadničari (2013)

BACILI - Plan C (naVAMga/ Erupcija, 2013) Hip-hop autor Bacili iz Crne Gore koji je bio jedan od učesnika one sjajne kompilacije "naVAMga" (2009, d.i.y.) objavio je solo album na kome je ugostio dobar dio prijateljske MC kompanije. Ovdje je prisutno čak desetak imena - Joe Shua Kizz, Psiho Mistik, Ras Manit, Nina, Baš Velik, Shain, Tamara, Gorki, Bonez, Najs... S njima je dobio na izuzetnoj vokalnoj raznolikosti, no i sam kakav jeste, ima sve predispozicije jednog od boljih, originalnijih, a i jezično najbržih repera na Balkanu s geslom 'misli brzo, izražavaj se elokventno'.



Kroz njegovu lirsko-glazbenu etiku osjeća se prisustvo mnogo čega od Cypress Hill, Buste Rhymes, starog Ice-T-ija do maksimalno perioda okončanog sa Wu-Tang-Clan erom. A i vidljivi su utjecaji susjedskih hip-hop scena Srbije, BiH i Hrvatske. Album otpočinje tipičnom pričom o odrastanju i uranjanju u hip-hop preko pjesama "Danas", "Im'o sam ih sve na zub" i "Rek'o sam ne (prod. Masturbeator)", a onda započinje striktno angažirani segment kojeg konstantno održava gotovo kroz svih narednih desetak pjesama. Postavlja razumno inteligentna i jednostavna pitanja o svojoj opljačkanoj državi, režimu i socijalnim nepravdama "Đe su te pare (feat. Joe Shua Kizz)", sofisticiranim zakonima EU "Zagonetke (feat. Psiho Mistik)", "Tiho", katkad se stilski obruši reggaeom na dancehall/jungle/d'n'b u pogledu manjka emocija snažnom "Jah fire (feat. Ras Manit, Nina)", pa se dodiruje klasične đanki spike kroz pozitivizam "Pola vijeka (feat. Baš Velik, Shain)", obračunava sa hip-hop bratijom "Varijante (feat. Gorki, Bonez)" uzvikujući 'boli me kurac za sve, boli me kurac za west, što ti ne znaš tekst te varijante'... Ima i nekoliko potencijalnih hitova - laganicu "Mislit izvan biznisa (feat. Nina)" i rasplesani funk "Dan za fank (feat. Tamara)".

Pred sam konac albuma razvija epilog o sebi samome tko je i što je Bacili "Ja ću bit' taj" ne prezajući od egoizma ukalupljenog u kompletnu lošu socio-političku klimu putem dvije završne pjesme "Phenomenon (uvod Alan Watts)" i "Uvod u dalje". Činjenica je da ima razrađenu spiku i izgrađen svjetonazor, svjestan je svih društvenih nepravdi, bori se protiv njih jasnom konfrontacijom neprekidno imajući na umu konkurenciju (što je pomalo otrcano), drsko uzdiže sebe samoga kao glavnog govornika generacije, no što god rekao i napravio na ovom albumu, bez ikakve sumnje mu dobro stoji. Onim boljim pratiteljima scene podsjetiti će na stare, rane radove Setta iz cirka 1999-2003 koji su objavljeni samo kao demo/d.i.y. ostvarenja, ali za razliku od njega nema otkačenog humora i smisla za šalu. Ozbiljan je, a vjerojatno mu je i namjera da ga se tako i prihvati.

Naslovi: 1.Uvod u plan C, 2.Danas, 3.Im'o sam ih sve na zub, 4.Rek'o sam ne (prod. Masturbeator), 5.Đe su te pare (feat. Joe Shua Kizz), 6.Zagonetke (feat. Psiho Mistik), 7.Tiho, 8.Jah fire (feat. Ras Manit, Nina), 9.Pola vijeka (feat. Baš Velik, Shain), 10.Mislit izvan biznisa (feat. Nina), 11.Dan za fank (feat. Tamara), 12.Varijante (feat. Gorki, Bonez), 13.Savršen zanat (feat. Najs), 14.Ja ću bit' taj, 15.Phenomenon (uvod Alan Watts), 16.Uvod u dalje

Ocjena (1-10): 7
www.facebook.com/bacili

BIJELA KREMA - Bio sam ti 1. (d.i.y., 2012) Zagrebački kvartet u sastavu Princ Arthas (vokal), Nekročoban (gitara), Ribar Kako (bubnjevi) i Narkoman Kurt (bas) na ovome polusatnom materijalu, sasvim solidno snimljenom (Coaxial Studio, Branimir Tonković, Andro Pušić) prolaze svoje 'dječje bolesti'. Interesantno, bend je osnovan 2009. u Nikšiću, a onda se seli u Zagreb (i okolicu). Ekipa doduše umije svirati rock posežući pomalo i u umjereni thrash/hard, pa i punk, no frontmen je ubjedljivo najslabija karika. Ima tanan glasić kojeg jedva uspjeva posložiti u polumelodične arije, pa tako većina tekstova djeluje nedovoljno autoritativno unatoč nekim zgodnim štosevima koji su uglavnom bazirani na seksu, lijepim djevojkama, a i nekim otrcanim forama poput "Zašto si mi stavila drogu u heroin", "Kolinje" ili "Sagni se po sapun".

Inače, pjesme su im redom melodične, ima ih 8 komada, a najeksponiraniji je gitarist koji fila klasične hard/heavy riffove s mnogim (i obaveznom) solističkim izletima u svakoj pjesmi, no taj veoma loš i neubjedljiv vokal nikako ne odgovara kolopletu snažnog rocka koji gotovo da graniči s metalom. Trebati će daleko bolje poraditi na vokalnim mogućnostima da bi se dobila prijeko potrebna čvrstoća i kompletan dojam. Ovako kako jeste može samo zadovoljiti njihove prijatelje činjenicom da imaju objavljeni materijal. Kakav god da jeste.

Ocjena (1-10): 4
www.facebook.com/pages/Bijela-Krema

Diskografija:
Kod veselog Andre (2011)
Bio sam ti 1. (2012)

DRLOG - Nahonji (M/F Scum Records, 2012) Punk rock četverac iz Našica snimio je uživo u Požegi svoj nastup i objavio ga kao prvi vlastiti album. Posebnost benda je frontwoman Tatjana Buha - Tajči koja je došla posljednja u bend (osnovani su još 2006.) i unijela duh pokvarenih strasti u kompleksnu liriku na hrvatskom jeziku. Pjeva prilično visoko, otprilike u akordu, ima zanimljivih vokalnih manira po kojima se osjeća da je voljna graditi osebujan vlastiti izraz, a tekstovi su joj nabijeni frustracijama i individualnim preokupacijama o svemu i svačemu. Nije direktna, prilično okoliša u temama i često je nejasna u svim tim izljevima bijesa, gorčine i ironije, pa je teško odrediti da li se samo šegači, provocira ili katkad misli ozbiljno. Priznajem da puno toga uopće nisam shvatio o čemu pjeva mada ima čist vokal i relativno solidnu i kompaktnu pratnju Siniše Lolića (gitara), Tome Đurića (bas) i Josipa Zupčića (bubnjevi). Koliko sam uspio skontati, pjesma "Kap koja je prelila duncflašu" govori o kolinju, "Licitacija" o rasprodaji vlastitog 'bogatstva', "Žuto sunce" je veoma depresivna, "Pokolj" je o ratu i tako redom... Imaju i nekoliko obrada, između ostalih reggae "Haillie does Hebron" (Propagandhi) s kojom završavaju ovaj 40-tominutni set, no u principu su glazbeno i tehnički vrlo jednostavni i uglavnom linearni na bazi klasičnog punka s rijetkim izletima u hardcore tutnjavu.

Ocjena (1-10): 5
www.facebook.com/pages/Drlog

PROTOTYPE - Doors Of Perception (d.i.y., 2012) Thrash-metal bend iz Županje koncem 2012. objavio je svoj prvijenac. Snimljen je u županjskom studiju Bu!, a stilski se vraća u stare dane oldschool žanra od prije 30-ak godina. Nabrušeni, gotovo hardcore tempovi punka s pripadajućim elementima starog NWOTBHM u bay-area varijanti rane Metallice, Megadeth, Testament, a može se uočiti i ponešto od klasične njemačke thrash scene u prve dvije skladbe "Lobotomy" i "Doors of perception", te u "Wings of steel" i "Shadows of decay". Na materijalu ima laganija "I bleed", te u umjerenom tempu "For those who have fallen" i "Killer clown" u kojoj su drugi dio pojačali ritam i znatno poradili na aranžmanu. Naposljetku, tu je i na samom kraju obrada klasika Metallice "Seek and destroy" u solidnom izdanju.

Pjesme su im melodične, pjevne s primamljivim refrenima i klasičnim riffovima, no uz tanku produkciju i činjenicu da vole razvijati solaže s kojima produžuju kompozicije i do 5 minuta, manjka im kompleksnijih aranžmana s kojima bi zadržali pažnju nakon uvoda, stiha i refrena. Skoro u svakoj pjesmi izgube kontinuitet u samoj središnjici, tj. repetiraju se, a ipak od svega najblijeđi dojam ostavlja vokal s lošim engleskim akcentom i usiljenim načinom pjevanja koji se trudi biti što grublji. Vidi se da ozbiljno rade, no od benda koji je počeo 2010. nešto više i kreativnije, barem za sada se i ne može očekivati.

Ocjena (1-10): 5
www.facebook.com/prototypezu

TOMORROW WE HUNT - Griefbearers, EP (d.i.y., 2013) Uh, napraviti EP sa 4 pjesme u trajanju od samo 7 minuta uistinu nije neka velika majstorija nakon lanjskog albuma "Bitter Words" koji je iznosio cirka pola sata. Ovdje su riješili još gušće kompresirati cijelu zvučnu kulisu u ono najjednostavnije - par melodičnih riffova natopljenih depresijom niskih štimova s kombinacijom umjerenih i urnebesnih tempova u post-hardcore, no može se primijetiti i daleko veća doza black/post-metal elemenata s kojima se evidentno razvijaju u atmosferičnom pravcu. Najbolji trenutak ovog rada je završna "Tamed majority", ali nikako nije jasno čemu su im pjesme tako kratke (uvodne "A modern plague" i "Culture of neglect", jedva da iznose po 1 minutu) kad imaju na raspolaganju barem jednog solidnog gitarista koji bi mogao razvezati ubjedljiviju sliku od ove šture strukture. Ima i eksperimenata u povojima...

Vokal je i dalje tipičan screamo, lirika turobna, mučna i neoptimistična o ovom jadnom životu, a cjelokupni dojam je mračan, rastrgan i nagrižen mnogim mukama. Kako po okolinu, tako i po sam bend. Čeka se naredni korak i ja im osobno dajem velike šanse za popravne ispite...

Ocjena (1-10): 5
www.facebook.com/tomorrowwelovimo

Diskografija:
Rise, EP (2010)
Bitter Words (2012)
Griefbearers, EP (2013)

horvi // 24/04/2013