TERAPIJA: Napiši nešto više o strip sceni Podgorice kako je ti vidiš danas?
BOBO: Skoro da uopšte ne pratim strip u smislu ljudi koji se tim bave ili pokušavaju baviti, pa ne znam koliko to mogu kompetentno komentarisati. Na strip gledam kao na bilo koju umjetnost, ako mi se nešto čini interesantnim isto i pratim.
Na radionicama koje sam vodio ili vodim vidio sam da postoje mladi s ozbiljnim potencijalom, ali rekao bih da se malo ili nikako s njima radi na pravi način u cilju valorizacije talenta koji neosporno posjeduju.

TERAPIJA: Možeš li se osvrnuti na tvoje početke, najraniji period crtanja stripova, interesovanje za strip uopšte?
BOBO: 80ih godina 20. stoljeća strip u tadašnjoj Jugoslaviji imao je veliku popularnost koja ni mene nije zaobišla. Tako sam već i prije školske dobi počeo precrtavati tadašnje junake iz dostupnih strip izdanja, a posle par godina stvorio sam i mog prvog strip heroja. Bilo je to na raspustu posle 5. razreda osnovne škole. TERAPIJA: Koliko je strip zapravo jedan likovni poduhvat u kojem pronalaziš svoj izraz uticao na promjenu pogleda na svijet, u kojoj mjeri misliš da on može uticati?
BOBO: Može uticati osobito na mladog čovjeka, biti korisno u prepoznavanju ko je good a ko bad guy recimo.
Moj iskaz i nije tako crno - bijel kao i Život uostalom. Više je to bacanje svijetla na neke gradske likove koje svi znaju ,a opet sebi neće da priznaju tu činjenicu.
Dakle, marginalci koji su od gradskih simbola što je fakat kroz Titogradsko Stripovanje postali ikone pop - arta.

TERAPIJA:Koji su neki od likova iz stripova tvoji heroji i u kojem smislu mogu uticati na okolinu, okruženje, misliš li da je to strip koji ne izlazi iz okvira undergraund-a, iako ti radiš posvećeno na promociji?
BOBO: Velikim dijelom sam u prethodnom odgovoru razjasnio ovo pitanje. Dodao bih da strip koji radim izlazi a i ne izlazi iz underground-a; U dijelu dostupnosti na prodajnim mjestima i nekim institucijama (KIC Budo Tomović, Skupština Glavnog grada Podgorica ) odgovor je pozitivan, dok po publici i radnji ostaje klasičan underground .

TERAPIJA: Da li misliš da tvoja promocija, promocija tvojih stripova, može skrenuti pažnju na underground scenu grada u kojem živiš, ili grada koji živiš kroz sjećanje na Titograd?
BOBO: Apsolutno da.

TERAPIJA:Da li misliš da ona postoji, underground scena?
BOBO: Postoji naravno, ali je problem taj što mali broj umjetnika tog žanra ostaje dugo u tome.
Čini mi se da većina teži tome da dobije neki grant ili "drzavni posao". Ne zamjeram im, ali to je fakat.

TERAPIJA: Kako gledaš na pojavu mladih muzičkih grupa, a i onih nešto starijih?
BOBO:Imaju moju potpunu podršku. TERAPIJA: Mislim da se nešto novo dešava, nešto što će za nekoliko godina biti prepoznatljivo kao jedan period stvaranja ako umjetnici ili muzičke grupe, pojedinci ne opstanu. Šta nedostaje jednoj maloj grupi, pojedincima, da taj status koji su stekli održe?
BOBO: Razumijevanje okoline, društvene zajednice, institucionalna podrška, sponzorstva i da se svi potrude da rade svoj posao. Talenta ne nedostaje što je veoma dobro.

TERAPIJA: Koja ostvarenja u stripu smatraš značajnim za određeno početničko interesovanje?
BOBO: Bilo što što bi privuklo paznju čitaoca.

TERAPIJA: Da li neki crtač uticao na tebe?
BOBO: Teško da je iko mogao uticat a da budem toga svjestan zbog svog uzrasta tada .Eto, ispada da su stari marvelovi umjetnici (Stripoteka) uticali na podsvjesnom nivou ,kao i Ferry koji je dugo crtao Zagora pa i umjetnički trio EsseGesse. Kasnije sam potpuno svjesno htio "kopirati" stil na koji je rađen Allan Ford.

Šta možemo očekivati u skorijem periodu od šestog i sedmog stripovanja?
Šesto Stripovanje donosi priču o Podgoričkom Fantomu, dok je Sedmo tradicionalno posvećeno jubileju grada Podgorice u Decembru 19.

edo žuđelović // 12/10/2026