home > mjuzik > Black Truth & White Lies

kontakt | search |

BACK TRACK LANE: Black Truth & White Lies (Domino Media Records, 2012)

Debi album benda iz Pariza očarava jednostavnim post-grunge/ hard-rock melodijama i odličnim vokalom nalik na Chris Cornella.

I uglavnom to je gotovo sve bitno što se nalazi u ovih 40-tak minuta albuma prvijenca. Kad sam ga slušao prvi puta, djelovao mi je izuzetno snažno i dotjerano, međutim nakon cijelog niza repeticija počela se provlačiti stanovita doza dosade i predvidljivosti. Pjesme su striktno komercijalno izgrađene oko različitih gitarskih figura Stefana i Adriena (oba pjevaju i prateće vokale) koji kombiniraju hard-rock riffove, zgodne solaže i poneki amplificirani i akustični zahvat, snažnog klasičnog tempa bubnjara Guillaumea i uglavnom melodičnih basova frontmena Raphaela s frizurom 'mikrofonkom' čiji je najveći adut iznimno upečatljiv vokal s kakvim se nekad mogao dičiti Rober Plant i, nadajmo se još uvijek, Chris Cornell čiji Soundgarden upravo snimaju povratnički album.

Nakon uvodnog akustično-amplificiranog laganog instrumentala "Black truth & white lies (intro)" nanizana je cijela serija simpatičnih i relativno žestokih, ali suviše linearnih pjesama u kojima se točno može osjetiti kako su štošta uzeli od Soundgarden i QOTSA, no spašavaju ih gordi himnični refreni s višeglasnim back-vokalima, kao i profinjeno čista produkcija u plesnim tempovima. Pjesme "Burn it", "Unite me now", "Bad stories" vrlo dobro se valjaju kroz post-grunge sfere s ponekom zanimljivom produkcijskom 'scratch' cakom, "Ain't it enough" svojim akustičnim početkom i umjerenim tempom vidno izlazi iz okvira grungea ka mainstream AOR stilu, a "Excess" se čak priključuje funku u snažnom hard-rock maniru. Na sredini albuma dočekuje balada "Some memories remain" koja pretendira na sve finese Soundgarden evergreena "Black hole sun", pa se konfiguracija iznenađujuće transformira u nešto vrlo blisko nalik na funk RHCP i Incubus u temi "I live again feat. Eddy Santacreu" koju opet spašava odličan vokal i catchy solaže, te završna dionica u hard-rock šlihu. Jedan od potencijalnih hitova nalazi se na samoj završnici albuma - stvarčina "Watch out" s bombastičnim refrenom, elektronski tretiranim basovima i zavodljivom melodijom 'hvata' na prvo slušanje, međutim kada se sve svede kroz prizmu očitih 'posuđenica' uz još jedan plesni ubod "Running away" koji jedini pokazuje kompleksniji aranžmanski pristup, čitav album pati od uobičajenih grunge/hard-rock klišeja kakvih smo se odavno naslušali.

Ali njihove pjesme su unatoč svega veoma pitke, plesne i komercijalno koncipirane, te da nemaju ovako moćnog i prodornog vokala koji se ama baš u svakoj pjesmi trudi dati i više od 100%, cijeli dojam bi bio znatno tananiji. No, uzmemo li u obzir da im je ovo debi album, od benda vrijedi očekivati rapidan razvoj jer potencijala za stvaranje velikog djela očito imaju.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/10/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Live From The Artists Den

SOUNDGARDEN: Live From The Artists Den (2019)

| 17/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Pozdrav iz Karina

EDVIN ČANDIĆ: Pozdrav iz Karina (2019)

| 09/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Dead Lotus

MERZBOW: Dead Lotus (2019)

| 05/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Na vrućem krovu

MARINADA: Na vrućem krovu (2019)

| 30/07/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: The Soft Cavalry / Tiny Changes: A Celebration of The Midnight Organ Fight

THE SOFT CAVALRY / VARIOUS: The Soft Cavalry / Tiny Changes: A Celebration of The Midnight Organ Fight (2019)

| 30/07/2019 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*