home > mjuzik > Prekršaj

kontakt | search |

KRŠ: Prekršaj (MTV, 2011)

Prvobitno kao glazbeno-umjetnički projekt, Krš je osnovan 2004. godine. Te je tijekom godina prerastao u punokrvni bend. Čiji članovi su Mika Živković (vokal, gitara), Maja Rajković (vokal, bas), Žika Vlajković (gitara) i Paja Rajković (bubnjevi). Također je potrebno napomenuti i bivšeg člana i suosnivača benda, Gaju Vlajkovića. Svoj debitantski album "Vatreno Krštenje" su objavili 2008. godine za izdavačku kuću Kornet. A novi album po imenu "Prekršaj" je izašao ispred MTV online etikete. Sastoji se iz četrnaest novih pjesama.

Ono što je tipično za Krš je činjenica da bend nema klasičnog frontmena. Već ulogu pjevača naizmjenično preuzimaju basistica Maja Rajković ili gitarista Mika Živković. Nadalje je u cijelokupnom identitetu benda ugrađena jedna vizualna komponenta. Koja se može zateći kako u samom stilu odijevanja njegovih članova, tako i u svemu što se tiče benda. Takav "corporate identity" sigurno djeluje kao ravnoteža spram doslovce vrlo šarolikog stila koji njeguju. A on je jedna neobična mješavina rocka, punka i bluesa. Upotpunjena s ironičnim, sarkastičnim, humorističnim i intrigantnim tekstovima. Sve to skupa je uskladbljeno na jedan prirodan i nenametljiv ali uvijek vrlo osviježavajući i energičan način.

Prva pjesma ovog podužeg albuma je "Dobro veče". I ustvari je jedna svojevrsna dobrodošlica u album. U njoj se Krš predstavlja kao neki stari znanac, kojeg niste vidjeli već neko vrijeme. I na pitanje šta ima kod njega, odgovara da 'ima svačega'. Te da u ovim teškim vremenima čovjek mora biti 'oprezan da ne postane svinja odvratna'. Ili je poput početka nekog komada putujućeg kazališta. Tik poslije dizanja zavjese, voditelj u uvodnom govoru najavljuje sve što publiku očekuje: A to je mnogo ćudi, ritmova, krađe, svađe, dramskih zapleta i raspleta. Ukratko, sve ono što sačinjava svakodnevni život svatkog od nas. Glazbena podloga je klasična rock melodija, s puno breakova povezanih kroz melodične gitare i ritmičnu pratnju sekcije basa i bubnjeva. Slijedi jedna od najboljih pjesama albuma "Mi (šta je to)". Vokal preuzima Maja i uz ritmični rock'n'roll tempo bubnjeva i melodičnu, brzu ska gitaru, potpuno opušteno i "cool" se poigrava s riječima i njihovim značenjima. I tako po principu "sapere aude" traži smisao preupitivanjem što je to ustvari "mi" i "ljubav"? Pjesma "Bravo Majo" se može najbolje opisati kao melodični cabaret-punk. Njen tekst ima visoko dvosmisleno značenje. Ali i vrlo izravnu političku poruku. Iduća pjesma "Jastucima" na početku odvodi u romantične rock'n'roll šezdesete. Kada je se publika hvatala za lagani ples u dvoje uz spore udarce snare bubnjeva i nostalgične zvukove, tek u modu uvedene električne gitare. Ali ta sanjiva i intrigantna atmosfera biva neposredno vertikalno granatirana i razorena praštećom "asskickerijadom" d-beat ritmova bubnjeva i nadmoćnih gitara. Maja je još uvijek na vokalu i pokazuje kako se izvrsno snalazi kako u baladičnom pjevanju, tako i u pooštrenom screamu. Ali uvijek zadržavajući svoj unikatni, nesputani i opušteni karakter. Pjesma "Straha" bi se najpogodnije mogla objasniti kao punokrvna blues-punk pržiona. U kojoj vlada monolitina blues struktura ritma bubnjeva i basa. Preko koje se pružaju pomahnitali distorzirani, zupčasti blueserski rifovi gitara, te Mikin distancirani clean vokal. Sljedeća pjesma "Daljinski upravljač" je u stilu surf-rocka. Karakteristična joj je neobična, lucidna melodija keyboarda. Koja podsjeća na zvuk električnih orgulja. Kao i "reverbirani" zvukovi surf gitare. U njoj Majin vokal lascivno govori o onom opscesivnom nagonu i bolesnoj potrebi za sveobuhvatnom kontrolom.

Ha! Ha! I sada dolazi najduhovitija pjesma albuma: "Bijelo Polje". U njoj se radi o ništa-ne-kužećem američkom turisti, koji se, u svojoj puteševstiji Europom, stijecajem okolnosti slučajno našao u Bijelom Polju. I kako se njegovo početno nevino oduševljenje pretvara u otvorenu paniku; misli globalno, živi lokalno (ili obrnuto). U pjesmi "Ti", Majin glas se, na delikatan način, pretvara u nježnu tinejđžerku, koju užasno tlači dosada. Te stoga smišlja "čedni" plan kako da neodoljivo privuče nekog tipa u svoju "gajbu", kojeg je slučajno spazila kroz prozor. Sladunjavi, nesputani zvukovi Glockenspiela, brzi tempo bubnjeva i basa, te pustolovne gitarske dionice prate tu tešku dilemu. Sa svojim linearnim melodijama gitara, i srednje brzom tempu, pjesma "Kršimo zakone" spada u sferu melodičnog garage rocka. U njoj Mika u množini slikovito govori o onoj bahatoj kasti "svemoćnika". Koji krše, uvijaju i presavijaju zakone kako im to trenutačno najbolje odgovara. Pjesma "Kao" je najneobičnija ovog albuma. Osnovni kostur melodije tvore lagane, ugodne i atmosferične blues linije. Koje bivaju prekidane sinkopnim "noisey" gitarama. Također je Majin višebojni vokal istovremeno i erotizirajuće tajanstven i diskretno emotivan. Stvarajući s time jedan sveopći dubiozni ambijent, kojeg prati isto tako misteriozni, kontradiktorni tekst. Ovakve vrste pjesama su na ovim područjima, nažalost, vrlo rijetke. Kao kontrast ovoj pjesmi stoji sljedeća "Razvaljotka". Iskreno, po mojem mišljenju, ona kvari visoki prosijek ovog albuma. U svojoj osnovi ona nosi crte panonske šansone. Ali "upunkirane" distorziranim gitarama. Tako je i ovdje, pojednostavljno, riječ o "seoskoj loli" koji voli dobru kapljicu. Ali to je jednostavno takva narav ovog benda, spram koje se nikada ne zna što dolazi kao sljedeće. Pjesma "Plaža" je ustvari jedan vrlo melodični instrumental, ukorijenjen u iskonski, dinamični surf-rock. Prezadnja pjesma "Pod zakonom ulice" je pravi oštri i duboki južnjački blues komad. U kojem se ni malo ne štedi na sporo gorućim, vatrenim cikličnim ritmovima bubnjeva i basa. I začinjenim sveprisutnom "noisy" i atmosferičnom slide gitarom. Njih prati zapomagajući i uzdišući Mikin vokal. Koji se transformirao u jednog (možda kriminalnog političara ili biznismena?), kojeg je konačno stigao gnjev naroda i koji je podlegao pod zakon ulice; blues isprebijanog lažova. Zadnja pjesma albuma je "Ti i ja". Jedna završna, ugodna društveno-kritična laganica. U kojoj se oba vokala, za kraj, udružuju u jedan veseli i sarkastični duet.

Kršu je s ovim albumom uspjeo potpuni zgoditak. Svaka pjesma pojedinačno ima sebi svojstven karakter i poruku. Te su uspjeli mnoštvo različitih glazbenih žanrova i podžanrova spojiti u jednu kohezivnu cijelinu. Koja je, kao krajni rezultat, sasvim sigurno više od pukog zbroja njenih sastavnih dijelova. Te je, na nekoj višoj razini, izričito konceptualiziran album. Koji se dotječe većine aktualnih stvari, stvari koje zapravo preokupiraju sve nas. Tako da je ovdje odrađen jedan prokleto dobar, ugodan i interesantan album.

ocjena albuma [1-10]: 10

z. marković // 18/10/2011

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Ordinary Man

OZZY OSBOURNE: Ordinary Man (2020)

| 27/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Saturn 63, EP

ELBROL: Saturn 63, EP (2019)

| 26/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Seven

ONE MINUTE WINTER: Seven (2020)

| 25/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Poor Man's Deluxe / Boiling Water, Dreamy Girl/This Caramel Should Cover The Earth / Ethiopian Mountains

GLIB / L.H.D. / REMEDY: Poor Man's Deluxe / Boiling Water, Dreamy Girl/This Caramel Should Cover The Earth / Ethiopian Mountains (2020)

| 18/02/2020 | pedja |

>> opširnije


cover: 2 LP

21 VEK: 2 LP (2020)

| 14/02/2020 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Prekršaj

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*