Prije godinu, dvije svi mi smo mislili da su PIXIES jedan od onih bendova za koje znaš da su zakon ali ih nikad nećeš vidjeti uživo. Oni neki, sretniji od nas, imali su ih prilike gledati početkom devedesetih u Ljubljani ili Zagrebu i svi oni se više-manje slagali su se da im je to bio jedan od boljih koncerata još boljeg benda bla, bla, bla. I hvalili su se s tim i mi ostali, obični smrtnici (kak su nas nazivali) smo se mrzili jer se nismo rodili deset godina ranije. Naime Pixies su se raspali tamo negdje u devedesetima i baš nitko nije očekivao da bi se mogli ponovno okupiti i odsvirati cijelu jednu turneju. Ali Frank Black i društvo odlučili su napraviti baš to i desetak godina nakon raspada benda ponovno se okupiti i krenuti u veliku svjetsku turneju. Naravno priliku za takav koncert nisu htjeli propustiti naši dragi susjedi slovenci i odmah su ih rezervirali za koncert na Križankama u Ljubljani. Naravno nitko u Hrvatskoj se nije toga sjetio, nego smo mi lijepo odlučili održati "veeeeliki" Ožujsko Open Air festival sa abnormalno skupim kartama, i na kojem su trebale svirati "veeeelike" svjetske rock zvijezde, koje onda nisu mogle prodati dovoljno abnormalno skupih karata pa su na kraju i otkazale koncerte. Ma, "Žuja je zaaaakon". Umjesto toga, oni pametniji nisu htjeli propustiti priliku da uživo pogledaju bend za koji se i kritičari i obožavatelji i njihovi kolege glazbenici slažu da je jedan od najutjecjnijih u povijesti. Jer da nije bilo Pixies nebi bilo ni cijele glazbe devedesetih. I sam je Kurt Cobain izjavio da bez njih nikad nebi mogao snimiti "Nevermind", a to je možda i najutjecajnija ploča devedesetih. Dakle od samog dana objave koncerta krenula je priprema velikog pohoda na Križanke. Broj karata za koncert je u početku bio limitiran na 1500 ali pošto se to sve prodalo u tjedan dana od kad su karte bile puštene u prodaju ali i zbog jer smo svi mi (pa i naši susjedi Slovenci) samo smrdljivi kapitalisti broj karata se povećao na negdje oko 2500. Naravno to je garantiralo apsolutnu gužvu na Križankama jer po mojoj slobodnoj procjeni tamo ne stane nešto puno više od 2000 ljudi.

Rečeno-učinjeno jer odmah po dolasku blizu Križanki odmah su se mogle zamjetiti kolone ljudi koje čekaju na ulaz. Ni u samom kompleksu nije bilo ništa bolje jer smo se svi mi cijeli koncert morali boriti jedni s drugima, jer jednostavno nije bilo prostora za više od dvije radnje: stajati mirno i disati. Naravno mi hrabriji smo morali biti u prvim redovima što je pridonijelo raznoraznim ozlijedama od ogrebotina, natučenih rebara i potkoljenica itd. Ali moja teorija je da je to jednostavno cijena koju moraš platiti da bi vidio odličan bend pa se nitko od nas nije ni puno žalio na sve to.

Predgrupa Pixiesima je bio slovenski bend LES NULIoS ili tako nešto slično. Nemojte se ljutiti ak neznam njihovo ime jer mislim da nisu ni zavrijedili da ga zapamtim (RES NULLIUS, Luka, i to bi trebal znati - pedja!!!). Naime, jedino što mi je ostalo u glavi od njihovog koncerta je da sam vidio četiri neka tipa u odijelima kak pokušavaju svirati instrumente, ali su toliko očajno dosadni da mi nije preostalo ništa drugo nego da se pokupim do najudaljenijeg šanka po pivu. Nemam ja ništa protiv takvog benda ali jednostavno ni u jednom trenutku mi nisu s ničim, ali baš s ničim privukli pažnju. Štoviše, cijelo vrijeme mi se činilo da gledam jedno-te-isti koncert nekog prosječnog benda po tisućiti puta. Ali, možda je dobro da su oni bili predgrupa jer su me toliko umrtvili, da su me Pixies, kad su napokon izašli na binu prekrasnih Križanki, toliko ponijeli i oduševili da to nije normalno. Sve je bilo super, jednostavno nemožeš vjerovati koliko Pixies mogu zvučati močno i glasno. Njihovi albumi jednostavno nikad nisu bili super producirani i iako su bili energični nikad nisu bili glasni i močni pa je to predatavljalo svojevrsni šok za moje uši. Krenuli su sa "Bone Machine" i publika je odmah eksplodirala i počela pjevati, skakati od uzbuđenja i urlati. Iako sam očekivao i pad atmosefere kako se koncert bližio kraju atmosfera je bila sve više užarenija. Svirali su ja mislim sve albume, nisu propustili možda ni jednu stvar. Svirali su "Where is my mind?" (tu je publika, pa i ja s njima, totalno podivljala), svirali su "Debaser", "I Bleed", "Ed is Dead", "Isla De Encanta", sve, sve, sve!!!! Cijelo vrijeme publika je pjevala, plesala, skakala, urlala, jednostavno uživala. Za potpuni doživljaj falilo je samo da odsviraju "Here Comes Your Man" i svi smo mogli reći da smo bili na jednom od najboljih koncerata...IKAD! Naravno to su ostavili za prvi od dva bisa. Atmosfera je postala još užarenija jer sad su cijele Križanke poludjele. Svi, od najobičnijeg pozera koji zna samo tu jednu stvar do istinskih zaljubljenika u Pixies, svi su pjevali i skakali od uzbuđenja. Na cijelom koncertu nije bilo nikakvih govorancija i sličnih gluposti nego su u duhu rock'n'rolla samo prašili dva sata bez prestanka i ostavili svoje pjesme da govore umjesto njih. Na kraju su odsvirali još jedan, drugi po redu bis, pokupili svoj zasluženi "standing ovation" i otišli u zalazak sunca, ostavljajući nas bez teksta jer nitko, pa ni najveći fanovi, nisu mogli očekivati bolji koncert od ovog. Otišli smo svojim kućama znajući da smo vidjeli odličan koncert jednog odličnog benda koji nikog nije mogao ostaviti ravnodušnim.

luka // 21/10/2004

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Još jednom se ljubazno zahvaljujemo Valeriji na ustupljenim fotkama!!!