Ovaj put su u Močvari nastupila tri benda za koja bi se moglo reći da su etno, ali su u isto vrijeme toliko različiti da se čovjek zapita koliko se taj pojam može rastegnuti. Prije nego što počnemo moram napomenuti da se trend počinjanja koncerata na vrijeme u Močvari nastavlja (stigli smo u 21.15, a S.O.M. je već počeo). Prvi su nastupili S.O.M. Za one koji ne znaju, radi se o u suštini doom metal bendu koji koristi usporene međimurske napjeve kao osnovnu melodiju. U praksi to zvuči dosta brutalno i moram priznati da se etno element skoro uopće ne čuje osim kada pjevačica pjeva sama bez pratnje instrumenata. Negdje pred kraj nastupa je taj etno element više došao do izražaja kad su zaredali dobro poznate narodne pjesme u svojoj verziji ('Mura Mura', 'Sirota sam', 'Vuprem oči'). Nije teško čuti otkuda crpe inspiraciju. To su prije svega prvi stoner i doom bendovi Saint Vitus, Sleep, Electric wizard itd. Na kraju je publika od nekih 50-ak ljudi tražila bis što je i dobila (dokaz da svaka vrsta glazbe ima svoju publiku). Ovaj put su odsvirali nešto bržu stvar koja je dosta dobro zvučala. Zaključak bi bio da su dobri u obrađivanju starih narodnih pjesama, ali u autorskom dijelu su nešto lošiji, a posljednja pjesma pokazuje i pomalo izlazak iz okvira doom-a. Nakon 15-ak minuta izlaze Afion na oduševljenje publike koja se okupila u malo većem broju. Odsvirali su dosta kratak set od nekih 45 minuta. Posebitost ovog nastupa je bila nešto drugačija izvedba pjesama. Ovaj put su se odlučili na nekakvu reggae i dance varijantu umjesto uobičajene folk psihodelije. To zvuči iznenađujuće dobro i čak su natjerali dio publike na ples što sam mislio da neću nikada doživjeti od Afiona. Time su dokazali da mogu djelovati na dvije razine, laganijoj i meditativnoj i malo bržoj plesnoj. Publika je to, naravno, prihvatila sa oduševljenjem (kao što prihvaća sve što naprave). Druga posebitost nastupa je bila proširen sastav. Na pozornici su im se pridružili pjevačica Dunja (pjeva na prvom albumu) i trio na violinama. Time su dobili malo dublji i prodorniji zvuk koji bi im mogao biti koristan u malo većim prostorima. Da li će im to biti sastav i u buduće vrijeme će pokazati. Sad mogu reći bez sumnje da je Afion najbolji i najomiljeniji etno bend na ovim prostorima uz Kries. Nakon njih su došli na red Kopito. Nažalost o njima neću moći reći puno zato što mi ti otočki bendovi svi isto zvuče, a i nisam baš neki obožavatelj. Poslušao sam par stvari i uvjerio se u prvobitnu pretpostavku što znači da nema neke razlike između njih, Gege i Šo mazguna. Ska ritmovi i dijalekt koji nitko tko nije sa tog otoka ne razumije, to je više-manje to. Zaključak večeri bi bio: solidan S.O.M, plesni i neuobičajeni Afion i tipično Kopito.

tomislav // 09/12/2009