Povodom izlaska debija, Afion priređuje i veliki promotivni koncert u maloj dvorani Vatroslav Lisinski 15.12.2006. (petak).

Ovaj sastav nije potrebno posebno predstavljati na našim stranicama budući da ga pratimo neprekidno od samog početka kada su održali jedan od svojih ranih nastupa u sisačkom "Ozonu" prije nešto manje od dvije godine. Album koji su konačno uspjeli ostvariti nakon dvogodišnjeg rada predstavlja ih u odličnom prozračenom stilu koji je zahvaljujući studiju "Šišmiš" (Velika Gorica) i produkciji Švigija njihov fuzionistički smisao za folk, ethno i varijacije na temu rock (i sukladnih) ritmova uobličen kroz 14 skladbi na način kako to običavaju raditi na nastupima uživo. Uz 8 skladbi koje se nalaze na njihovom prošlogodišnjem demo materijalu ("Baroš, oj, Barica", "Alaj, alaj, Jano", "Slavuj", "Marijo /deli bela kumrijo/", "Ciciri miciri", "Okruglo zeljiče", "Duni mi, duni" i "Bratec kosi") ovdje se nalazi i 6 "novih" kompozicija uglavnom uzetih iz područja makedonskog folka - "Devojče, devojče", "Jovka Kumanovka", "Stamena", "Goranine, ćafanine" uz izuzetak bosanske sevdalinke "Anadolka" i međimurske "Dej mi, Bože". Sve ove skladbe Afion je tijekom svojeg dvogodišnjeg rada nadebelo odradio prilikom mnogobrojnih koncerata, tako da je samo snimanje u studiju za njih manje-više bila čista stvar tehničkih i produkcijskih finesa. Tako su neke skladbe dobile dosta novijih elemenata (poput prostorne produkcije, širokog zvuka i na momente "raštrkanih" efekata), dok se za prvi singl "Baroš, oj, Barice", kao i nekolicinu skladbi primjećuje vokalna prilagodljivost Lidije Dokuzović i višeslojna svirka gitare Danijela Maoduša koji su u principu osnovna (i vrlo čvrsta) nit ovog naoko mirnog i staloženog seksteta. Posebni dojam ostavlja "novija" pjesma "Dej mi, Bože" koja je odsvirana s gotovo snenim jazz-pop ugođajem u maniru Stinga (početak skladbe ima pozadinsku violočelonsku harmu), "Bratec kosi" gdje su upotrebljeni maniri ukroćene simfonije, eksperimenata, pa čak i laganog prizvuka avangardnog rocka (poput Sonic Youth), te odlični aranžman "Marijo" gdje se ispoljila sjajna veza gitare, bubnjeva Nenada Kovačića i flaute Tatjane Bijelić. Osobno, nekako mi se čini da su Afion s ovim albumom daleko bolji u onom pogledu kada su skloniji "eksperimentalizaciji", nego li samom pogledu u čisti ethno zvuk koji je ionako njihov osnovni temelj. Ako se izostave povremeni producentski "kakofonski" ispadi u "crveno", po svemu prikazanom ovo je odličan ethno-album koji će u budućnosti predstavljati veliku snagu ovozemnog world-musica.

horvi // 29/11/2006