Koncert koji je u posljednji trenutak organiziran u predahu od zajedničke turneje ova dva sastava smješten je u premaleni Spunk. Informacija o koncertu stigla je tek dan-dva prije nastupa, tako da nije bilo potrebe tražiti neki veći prostor jer za cijelu propagandu nije bilo vremena i publika je mahom obaviještena putem usmene predaje, preko e-mailova ili sms-ova, te jedinim net najavama na terapiji i bosanskoj glas.ba. Unatoč tome, Spunk je po običaju bio prekrcan i za ovu priliku ipak premalen prostor.

Prvi su u 21.55h izašli WE CAN'T SLEEP AT NIGHT koji su zajedno s Petrol na turneji od 17.IV koja je obuhvatila nekolicinu gradova po Hrvatskoj (Split, Knin, Pula), a najvećim dijelom se odradila po Sloveniji i sveukupno je trajala desetak dana. Nedavno su objavili drugi album "Dej še kazga zbudte pa ga sabo vzemte" (uskoro recenzija) s kojeg su izveli tri četvrtine materijala koji malčice pokazuje sasvim sitne naznake promijena spram njihovog prvijenca "We Can't Sleep At Night" (2008, Kapa Records). To se prvenstveno odnosi na nekoliko kompozicija u kojima koriste slovenski jezik (uz naravno i engleski), te su melodijski nešto jezgrovitiji i malčice 'odfrljeniji' ka žešćem, odnosno blagom noise prizvuku. Nastup su otvorili sa zvrzlanim samplovima tonova, vokala i naracija (između ostalog pronašao se tu i djelićak "With a little help from my friend" The Beatles) koji je bio uvodnik u ratobornu "Minor war" nakon čega su odmah izveli tri-četiri komada s prvijenca. Bile su na repertoaru opuštajuća "Boxes", punkoidna "Unbelievable" i skulirana "Alright, okay". To su sve vrlo kratke retro post-punk/new wave pjesme koje su izveli u žešćem tempu nego li je prikazan na prvijencu, te su potom slijedili kolopleti novih skladbi "Katodni monitor", "Skopje", "La linea", "Pedaliranje", "Fallish"... koje su ispresjecali sa starim brojevima "Chain me", "Happy singing" i "Sea near me". U nekoliko brojeva gitarist i glavni vokal Marko Lavrin se sa basistom Gašper Vozeljom izmjenjivao na synthu koji im služi kao popuna melodijskog aranžmana, a ovaj vrlo kratki nastup u trajanju od svega 30-tak minuta u kojem su izveli čak 13-14 kompozicija završili su sa energičnom "Božićno-novoletna pozitivna stvar", novom "Kornet" koja je bila skoro najodfrljeniji i najžešći komad večeri, te također žestokom "Blockish" sa debija gdje su uz indie-rock zasvirali i svoje uobičajene surf minijature. Scenski su poletni i živahni, skloni su egzibicijama s instrumentima, no ovaj put premalena pozornica u Spunku nije im dozvolila da se razbaruše i onako do daske razvaljaju po podu kao što su to učinili prije nešto više od 4 mjeseca u Teatru&TD. Ali i s ovime se može sasvim pristojno biti zadovoljan s obzirom na uvjete u Spunku.

Nedugo zatim, oko 22.40h izašli su PETROL, te je bilo očito da su na ovoj turneji posve ovladali sa tehnički iznenađujuće kratkom pauzom. Publika u pretovarenom Spunku nakon simpatičnih fantja iz Dežele još nije niti stigla da skokne do toaleta ili da naruči novu rundu pića, a već je svirka startala sa "Pogrešan kod". Onako, klasično od Petrol kako to i treba biti... I odmah su se zavijorile ruke u zraku, podigla se temperatura, a Spunk je doslovce bio pretijesan za sve one koji su se htjeli nagurati da dožive ovu zvonku radost psihodelije, elektronike, kraut-rocka/new wavea... Doći do pozornice i okinuti par fotosa nije baš bilo najjednostavnije. Meni je trebalo dobrih pet-šest minuta pri čemu mi se neprestano motalo brdo ljudi ispred objektiva koji su stalno vitlali rukama u zraku. Eh, izem ti premaleni prostor za ovako popularan band... No, kako god. Nakon hita "Beirut" i žestoke "Konvertor" izveli su prijeko potrebni laganiji komad, instrumental "Kamila", te najnoviji singl "Zebra" koji je skinut, naravno, s albuma "Nezgodno vreme, opasni dani". Gitarist Ilija Duni se toplo i srdačno zahvaljivao zagrebačkoj publici rekavši da im je Zagreb takoreći drugi dom, te da su na nagovor njihovog producenta Nikše u repertoar uvrstili novu skladbu koja nosi za sada radni naslov "Stan". Pjesma je fina i jezgrovita, obiluje synth-pop melodijama iz dugačkog razdoblja koje seže čak i do sympho-rock korijena (šturo rečeno od Yes i Roxy Music do ranih Japan i Ultravox), a ritmika i srž su negdje na razmeđi Joy Division i Interpol. Sljedeća "Istina za dvoje" je također bila nova skladba koju pripremaju za naredni album, a može se smjestiti, onako grubo rečeno u kontekst dance-rock/funk-popa u vremenu Talking Heads albuma "Speaking In Tongues". Sadrži simpatične gitarske filove i laid-back minijature koje su pogodne za pravi ljetni hit, a završava iznenađujuće u de-kompozicijskom finišu. A kad je počeo ultimativni hit "Sve jedno je", atmosfera u Spunku se posve zakuhala. Nema šta da se priča. Svi su htjeli zaplesati, ali jedva da je bilo mjesta za podignuti ruke i zapljeskati. Čak je i revni konobar koji je čistio pepeljare i raznosio prazne čaše i flaše odustao od bilo kakvog posla. A niti do šanka nije bilo lako doći. Kao posljednju skladbu izveli su "Procena", staru skladbu koju ponovno sviraju i preradili su je u novi aranžman, te će se vjerojatno pronaći na narednom albumu. Pjesma je vrlo plesna, minimalistička i dosta ogoljena, a bas dionica uvelike nalikuje na lakšu interpretaciju čuvene "Gladiator" The Jesus Lizard. Kroz skladbu se nameću osjetne sintagme Joy Division, elektronsko-plesnih radova The Fall, prva dva rada Električnog Orgazma (osobito zbog psycho tretmana klavijatura), te i ovaj broj završava u de-kompozicijskom formatu nalik na Sonic Youth sa dosta rastrganim ritmom i eksperimentalnim pristupom u kome su otvorene mnoge opcije za daljnji razvoj samog banda. Na kraju nastupa Ilija je zahvalio svima riječima 'hvala Zagreb, vidimo se opet'. Naravno. U to uopće ne treba sumnjati. I naredni koncert organizirati u daleko većem prostoru gdje se može plesati i skandirati.

I još jedna sitnica. Budući da je nastup bio unaprijed ograničen s nekim dogovorenim vremenskim terminom (do 23h, čini mi se), netko iz publike je skinuo sat iznad šanka samo da bi koncert potrajao što dulje. A zvuk, zna se... U Spunku je takav kakav jest, ali tko na to obraća pažnju kada je ovako značajan band u pitanju.

horvi // 24/04/2009