O Kaizers orchestra dugo vremena nisam ništa čuo. Neću reći da sam na njih zaboravio, al jednostavno su se izgubili iz vidokruga, došli su neki novi favoriti i nisam se bavio s njima. Onda sam nedavno u jednoj "boljoj prodavaonici nosača zvuka" naletio na njihov koncertni DVD iz 2006. pod naslovom "Viva La Vega". Uz takvo sniženje nije bilo upitno kupiti ga, i otići doma pogledati ga. Oduševljenje i prisjećanje na njihov koncert iz amsterdamskog Paradisa, natjeralo me da chekiram u kakvoj su fazi.

Ispostavilo se da uskoro planiraju objaviti prvi dio trilogije albuma pod nazivom "Violeta Violeta". Nedavno im je to i uspjelo. Očito su sad trilogije u modi, a njihova se trilogija bavi jednom obitelji. Violeta je kćer lude majke Beatrice i nešto normalnijeg oca Kennetha. Oni se mogu vidjeti samo u snovima. Bolesno i slično Kaizersima.

Osim klasične Kaizers postave s tri gitare, basom, klavijaturama i bubnjevima, na albumu je zastupljena i cijela "četa" raznih žičanih i puhačih instrumenata, kao i cijeli zbor, da bi što jače dočarali atmosferu u toj čudnoj obitelji. Da ja sad ne prepričavam o čemu se sve radi u pjesmama, ima ljudi koji su se potrudili to prevesti s norveškog na engleski, a to bi svi ili bar većina trebala znati pročitati.

Album počinje s Philemon Arthur & The Dung, koja slušatelja jednostavno zainteresira za priču, svojom bas dionicom, promjenama tempa toliko svojstvenim Kaizersima i Janove Ottesenovim snažnim vokalom, iako je priča na potpuno nerazumljivom jeziku. Rijetki su bendovi uspjeli na internacionalnoj sceni pjevajući na materinjem jeziku, a da on nije engleski. Jedni od njih su i Kaizers Orchestra.

Jako je teško izdvojiti neku pjesmu iz cijele priče i činjenica je da album nema izražen hit kao što su bili Maestro ili Enden av november, međutim ako kažem da su Hjerteknuser ili Femtakt Filosofi, klasični Kaizersi, dok su u Svarte Katter & Flosshatter s upotrebom cijelog orkestra zašli na tlo filmske glazbe, a možda su i posveta nedavno preminulom John Barry-u, čovjeku koji je napisao temu za Jamesa Bonda kojoj ove dvije pjesme teže.

Činjenica da album traje samo 39 minuta, drži slušatelja od prve do zadnje minute u napetosti, i kao i neka filmska serija prestane taman u najnapetijem trenutku, i onda treba čekati do sljedećeg tjedna na novu epizodu. U ovom slučaju do kraja 2011, kada se očekuje drugi dio trilogije. Dotad, slušati Vol 1.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 25/03/2011