Prilično me iznenadilo kad su A Perfect Circle krajem prošle godine najavljeni za Šalatu. Bend dvojice ćelavaca povezanih s Tool (pjevača Maynarda Jamesa Keenana i gitarskog tehničara Billya Howerdela) i svojim je snimateljskim radom (3 albuma i album obrada u 30 godina) djelovao kao nestalna nakupina ovisna o Maynardovim pauzama i inspiracijama da radi nešto drugo, ali i zauzetosti ostalih (gostujućih) članova s bazom u mnogo zvučnijim bendovima. Ovo mi objašnjava i čestu fluktuaciju članova, osim autorskog dvojica Maynarda i Howerdella, koji su u bendu cijelo vrijeme. Dovesti takav bend u Zagreb učinilo mi se popriličnim kuriozitetom. Rasprodana Šalata pokazala je da se radi i o traženom kuriozitetu, pa makar samo zbog zvučnog imena koje ga predvodi.
S obzirom da na koncerte uvijek dolazim rano, ugodno me iznenadila popunjenost Šalate već pola sata nakon otvaranja. Predgrupe obično nastupe pred šačicom fanova, koji zauzimaju pozicije za glavnog izvođača, i još manjom šačicom znatiželjnika. Stoga su mi pune tribine i probijanje naprijed, kroz ekipu u većinom Tool majicama, bile neuobičajen doživljaj, a još je pola sata do predgrupe. Čast da zagrije publiku imala je A.A. Williams, britanska gotičarka sleš metalka sleš bivša klasičarka sleš čelistica sleš gitaristica, u pratnji bubnjara i još jednog gitarista. Zagrijavanje je malo pretjeran pojam, jer njena je mračna glazba, nestandardnih gitarskih štimova (bliže čelu nego gitari), bliža je snižavanju temperature i ne potiče na divljanje već smireno uživljavanje. Stoga bi ju možda bilo prikladnije slušati u mraku kakvog malog kluba, a ne na zlatnim satom osunčanoj pozornici Šalate. No i u takvim uvjetima, zadobila je pažnju publike zasigurno dobro upoznate s takvim tipom glazbe kroz rad Chelsea Wolfe i njoj sličnih goth/doom/folk kantautorica. Grandioznost, kako glazbe, tako i pojave (glavna joj je gitara šiljati Gibson Explorer Gothic) A.A. Williams potencira i u nastupu. Dramatične geste daju naglasak impresivnom vokalnom umijeću. Tihe odlomke tako naglašava i gestama dok ih ne zamijene izražajniji, iako jednako spori, refreni. Zapravo, ovo je obrazac većine pjesama u polusatnom setu. S obzirom na ujednačeno trom i spor tempo glazbe, moglo bi se reći da pjesmama nedostaje dinamike i zvuče vrlo slično. No kada se jednom uključite u toplu, obavijajuću buku i vokal A.A. Williams, teško je ne biti ponesen senzualnom milovanjem zvuka, a pogotovo u posljednje dvije stvari koje su u drugom dijelu svog trajanja bile razrađene u instrumetalne post metal elegije. Jedni nedostatak, koji sam primijetio, jest što klavirske dijelove pjesama A.A. nije i odsvirala (puštani su s matrice), jer bi to zasigurno pridonijelo grandioznosti i zvučnom dojmu. Ovakvo smireno i grandiozno otvaranje, pokazalo se zapravo potpuno prikladno za A perfect circle. U kretnjama jednako ekspresivan, k tome i osebujan s nagnućem prema poremećajima ličnosti, Maynard James Keenan je na pozornici samo još naglašeniji pandan A.A. Williams. A i glazba APC, pogotovo izvedena na Šalati, okenuta je više mračnom, jezivom i atmosferičnom spektru alternativnog rocka sporijeg tempa. Uz Maynarda i Howerdela, kao stalne, u trenutnoj postavi sinoć na Šalati samo je James Iha falio (mijenjao ga je Greg Edwards) da imamo pred sobom upotpunjenu "supergrupu" članova s najduljim stažem. Josh Freese se vratio za bubanj nakon kratkog izleta s Foo Fightersima (gdje je bio zamjena preminulom Tayloru Hawkinsu), a basist Matt McJunkins je u bendu od 2010. Uz asistiranje Eagles of death metal, 30 seconds to Mars i mnogim drugim. Uz zvukove "War pigs", APC su neupadljivo i mirno izašli na pozornicu i show je počeo. Moram priznati da sam oduvijek bio veći fan prvog albuma Mer de noms nego ostalih albuma APC i zapravo sam na koncert došao sa željom da čujem baš stvari s tog prvog albuma. Mračni rock amalgam The Cure i Alice in chains, oduvijek je odgovarao mom senzibilitetu. I onda doživim ono što je zapravo čar živih nastupa - stvari s prvog albuma su imale najmanji učinak na mene, a tijekom večeri pronašao sam druge favorite. Magija živih svirki. Upravo takvo otkrivajuće otvaranje imali su APC. The package mi studijski nikad nije posebno sjela, a ovdje me potmula gradeća melodija uvukla od prve sekunde. I Billy Howerdel svira Gibsonovu gitaru, poput A.A. Williams, ali drži se klasičnog sunburst Les Paula. Njegovo prebiranje po žicama otkrilo mi je nove poveznice s The Cure, dok se preko svega toga provlačio Maynardov prigušeni vokal kontroliranog ispada bijesa. Ritmičnija Disillusioned otvorila mi se kao još jedan zanemareni biser. Melodijski break u kojem sve kao da stoji dok nas Maynardov čisti vokal ne pogura dalje prema klavirskom solu, atmosferični mi je prvi trenutak za ježenje. Nakon ovakvog efektnog početka, koncert ulazi u zanatsku i ritmičnu rutinu presjecanu bljeskovima nadahnuća. Jedan od njih je The doomed, koja je konačno unijela i živost. Iako je publika od početka pjevala sve pjesme, atmosfera je bila prilično statična. Gotovo komorna. Zvučno i svirački već dugo nisam gledao bolji koncert na Šalati, no ovako posložena setlista i profesionalna hladnoća benda brzo su izazvale zamor. Još tome dodaš pauzu od 10 minuta nakon samo sat vremena svirke, za koje je svirala Girl from Ipanema, i poput pauzi za hidraciju na ovom svjetskom, dodatno hladila bend (igrače) i publiku. Nakon pauze nastavljaju s "bisom" od četiri stvari. Politički intonirana Counting bodies like sheep to the rhythm of the war drums industrial zvuka, poznata je antiratna tema korištena u filmovima i serijama i podsjeća na nešto što bi Trent Reznor skladao. Maynardov je vokal opet bijesan, prije nego sklizne u Starless. Najnovija stvar u repertoaru, sasvim se prirodno uklopila i izvrstan je uvod u najnadahnutije iznenađenje večeri. Sva publika pjeva uz ovu prekrasnu izvedbu The noose, koja više podsjeća na ljubavnu odu nego glazbeno svrgavanje zastranjelih političkih vođa. I za kraj Judtih. Mer de noms hit, koji diže sve u publici i da se koncert nastavio atmosfera bi prevrela. Ovako sve završava on a high note.
High note koncerta, koji je cijelo vrijeme na rubu prekidanja zbog gotovo incidentnog inzistiranja na spremanju mobitela u džep.
Maynard je osebujan lik, već sam spomenuo. Stoga nikad ne zauzima čelno mjesto na stejdžu, već stoji na uvučenom podestu u pozadini držeći se sjene i izbjegavajući interakciju s publikom. Osim na samom početku, kad nas sve poziva na "ostajanje prisutnima u momentu, povezivanje jednih s drugima i onim što se odvija na pozornici" i moli ljude da ne koriste mobitele. Što je već robotski glas preko razglasa dvaputa ponovio prije početka nastupa APC. Ta zabrana korištenja mobitela, stara Maynardova opsesija, prerasla je u iritantan ritual. Većina publike ju poštuje i stvarno je neobično vidjeti to suzdržavanje od fotkanja i snimanja. No uvijek će netko posegnuti za sad već ugrađenom navikom. To je neizbježno. A zapravo je to inzistiranje na povezivanju poprilično kontradiktrno za lika koji gotovo manično ima problem sa socijalizacijom i povezivanjem s fanovima, te pokazuje sklonost mušićavim ispadima i distanciranju. Umjetnička ekspresija? Mojne me. Nakon što je nekoliko puta molio ljude da maknu mobitele, moljenje se ubrzo pretvorilo u gestikuliranje prema pojedincima u publici i prevlaćenje prstom preko vrata uz nervozno šetanje. Koncert na stalnoj granici incidenta i prijetnji prekida. U svemu tome, jedino je Billy Howerdel izgledao kao da uživa u muziciranju, iako stalno s grčem iščekivanja ekscesnog odlaska Maynarda s pozornice. Što se srećom ipak nije dogodilo. Jednako nadrkan Maynard je bio i 2007. dok je nastupao s Toolom u polupraznom Domu sportova. I tamo je siktao na publiku i mobitele, te na kraju demonstrativno skratio setlistu i nije odsvirao Aenemu za kraj. A kad se sad sjetim rezolucija mobitelnih kamera iz tih dana, pitam se koji k takva drama. U svemu tom APC iskustvu, najviše mi je bilo žao redara koji su cijelo vrijeme morali pogledom pretraživati publiku i ulijetati u nju oduzimajući mobitele, izvlačeći ljude van. A vidiš da i sami misle koji k. Uglavnom, tom svađanju s publikom pripisati ću zašto nisu svirali Orestes.

bir // 19/06/2026

> vidi sve fotke // see all photos