Lijepo sam si ja isplanirao svoj boravak u Beogradu ovaj put, baš lijepo. Samo što sam previdio neke sitnice. Kao na primjer, da koncert Lutaka i Ventolina nije bio zakazan za 23. 4. već za 23. 5. Koji sam ja bolid! Zamijeniti dan u tjednu, OK, to se događa, ali zamijeniti travanj i svibanj, e to već zahtijeva kretena većih razmjera. I tako srijeda ode u vražju mater.

Četvrtak je bio vjerojatno jedini dan u godini kad se u Beogradu nije događalo ama baš ništa. Zapravo, bila je neka ordinarna hc-punk-crust-oi!-votevr svirka u Akademiji, ali meni je bilo ispod časti otići tamo. Mojoj mladoj domaćici nije, no ona je mlada i luda i odavno sam digao ruke od pokušaja da ju preodgojim. I dok je ona ludovala, ja sam ispijao beskrajne cuge u fensi šmensi BG kafićima s jednom od svojih bivših. Dakle, i četvrtak ode u vražju mater.

Pravi razlog zašto sam došao u Beograd bila je dvodnevna svirka u SKC-u, u petak i subotu, na kojoj se predstavljala kompilacija "Zdravo zdravo zdravo" s pet mladih srpskih bendova. No, kurva sudbina i ovaj put se odlučila zajebavati sa mnom pa je bend Tussilago otkazao svoj nastup, što je dovelo do i prebacivanja cijelog događaja u jednu večer, petak, s preostala četiri benda. Tad sam stvarno pomislio: "Džabe sam krečio!". Ali, crni oblaci su se povukli onog trenutka kad se oko 22 30 na bini male sale SKC-a, pred nekih 200-250 duša, pojavio prvi bend, Nežni Dalibor. Bend koji je jedno vrijeme bio prestao s radom da bi se ponovo vratio prošle godine snimivši pjesmu "Značajan događaj" za kompilaciju "Jutro će promeniti sve". Kad sam sveo račune za prošlu godinu, bila je to uvjerljivo najbolja pjesma napravljena na brdovitom Balkanu u cijeloj 2007. pa sam stoga s nestrpljenjem čekao da vidim kako to zvuči uživo jer me se bendovi snimci na MySpaceu nisu baš nešto pretjerano dojmili.

Kako "Značajan događaj" uživo zvuči ne mogu vam reći jer ju nisu niti izveli (zbog čega bi svu četvoricu trebalo politi katranom, pokriti perjem i ostaviti na glavnom trgu kao primjer drugima!), ali ono ostalo što su izveli ne može se opisati nikako drugačije nego: božanstveno!

ND je upravo onakav bend kakav sam čekao sve ove godine, kao stari ljubitelj britanskog i američkog gitarističkog popa. Ivica (gitara i vokal), Ljubomir (bas), Branimir (bubnjevi) i Miomir na ritam gitari sviraju gitaristički pop sa srcem, dušom i mudima, kakav na ovim prostorima jako dugo nisam čuo. Dalibor baštini ono najbolje od duha Beatlesa, Smithsa, Stone Rosesa, The House Of Love, Lemonheadsa ili Dinosaur Jr., no možda su najočitiji utjecaji zaboravljenog, ali za mene nikada prežaljenog oksfordskog benda Ride.

Čim su otvorili nastup prekrasnom pjesmom "Samo magli" ja sam se rastopio. "Ti si sam", "Ne vidim gde si", "Plutaju svesti" - biseri su se nizali jedan za drugim. Čarobna međuigra dvije gitare, nebeski lijepe i pjevne melodije iznad čvrste i uigrane ritam sekcije, to su karakteristike ovog benda. Predivan, predivan i - ponovit ću to još jednom za one koji ne razumiju hrvatski baš najbolje - predivan bend i prvi bend koji me je ovako nokautirao na svom prvom live nastupu otkako su to Repetitor napravili prošle godine na Rokaj Festu. Dok sam slušao Dalibor, zakleo bih se da je to najbolji bend na svijetu, a čak i sad, nekoliko dana kasnije, nisam daleko od tog mišljenja. Dalibor su na bini zamijenili Ženekese, bend koji su hvalili redom svi ljudi do čijeg mišljenja držim, pa sam konačno dobio priliku da i njih pogledam uživo. I još jedno super ugodno iznenađenje: ŽK su zajebantski straight-forward, no-bullshit-taking rock'n'roll bend u sastavu Stefan (gitara i glas), Davor (bas i glas), Marko (gitara), Mladen (bubanj) i Andreja (usna harmonika). Odlikuje ih čvrsta, bazična r'n'r svirka i zajebantski stihovi te iznimno energičan i veseo scenski nastup. Mnogi bendovi koriste usnu harmoniku na svojim nastupima, ali malo koji bend ima punopravnog usnoharmonikaša u sastavu i to se čuje, jer on njihovim stvarima daje onaj osjećaj prostranstva prerije, šmek starog dobrog divljeg zapada. Pokušajte zamisliti kombinaciju Violent Femmes, Brejkersa, starih Majki, Messerschmitta i Kazne za uši i to je to otprilike, ali mnogo zabavnije, zajebantskije i otkačenije. Osličan bend koji me je pošteno rasplesao i jedina im je zamjerka što su nastupili odmah poslije Dalibora koji me je rasturio. Ali, nastupaju na Art & Music festivalu sad za nekoliko dana pa ćemo se opet vidjeti. Onda se na binu penju moji stari prijatelji iz Repetitora, koje sam već više puta gledao pa da se sad ne ponavljam, bit ću kratak: standardno odličan nastup, bend je očito proveo mnogo vremena u garaži pripremajući se za skorašnje snimanje svog debi albuma i neke promjene se čuju: zvuk je usredotočeniji, fokusiraniji, Boris i Ana-Marija posvećeniji su glazbi, a jedino Milena nastavlja s tradicijom razvaljivanja svakog seta bubnjeva za koji sjedne. Predstavili su i dvije nove stvari koje još nemaju službene nazive, dok su ostalo bili the usual suspects: "Ja", "Pukotine", "10x nedeljno"...Posebno mi se svidjela stvar "Sve da zaboravim" koju pjeva Ana-Marija a koja pokazuje da su Repetitor sposobni napraviti stvarčinu koja bi i njihove velike uzore, Sonic Youth, ostavila bez daha.

Iskreno, malo mi nedostaje ona neobuzdanost i nepredvidljivost njihovih prvih nastupa, ali energija Repetitora još je uvijek tu. A kad smo kod energije, trebam pohvaliti svo troje na tome što su plesali u prvom redu od samog početka koncerta, što su popratili svaki bend i pružili im podršku, i još su imali snage za vlastiti nastup. Svaka čast! A malu Milenu ću oženiti jednoga dana. To je jedino žensko čeljade koje sam vidio za sve ove godine koja bi možda mogla izdržati moj frenetični ritam putovanja tamo-amo. Možda...

Tu negdje pojavila se i moja domaćica Ana koja je na koncert došla s taktički dobro postavljenim ciljem: da izbjegne Repetitor, što joj je i uspjelo. Kao što rekoh, za neke ljude je kasno s preodgojem...No, ostala je tijekom nastupa Petrola, što pokazuje da možda za nju još ima nade... Petrol je bend kojeg sam propustio pogledati na Art & Music festivalu prije dvije godine i to smatram velikim osobnim promašajem, jer su me oduševili prošle godine na Future Shock stageu na Exitu. Njihove MySpace snimke mi nisu potvrdile taj pozitivan dojam, pa sam se pitao je li moja pozitivna reakcija doista bila rezultat kvalitete benda ili samo izraz razočaranja ostatkom prošlogodišnjeg izdanja festivala koji je bio jedno veliko kravlje govno oko kojega leti jato muha zunzara.

Petrol su psihodelična, hipnotička kombinacija rocka i elektronike odsvirana gitarom (Ilija), synthom (Ana) i bubnjem (Buki). Tekstualni minimalizam i glazbena nepredvidljivost, s očitim utjecajima kraut rocka, new wavea ali i zanimljiva aranžmanska rješenja, potvrdila su neospornu live kvalitetu benda. Sad već pomalo prorijeđena sala SKC-a je plesala i njihala se u ritmu i cijeli je događaj poprimio obrise nekog plemenskog rituala. Način na koji Ana svira klavijature njihovoj glazbi daje začudnu, gotovo sablasnu dimenziju, a pjevač Ilija sa svojim zaraslim hipi izgledom relikta ljeta ljubavi i Woodstocka i mahnitim nastupom podsjeća na vrača koji kroz svoj nastup istjeruje svoje demone. Iščašeni electro-pop "Beirut" je potencijalni radijski hit i neviđeno dobra stvar.

Publika ih je pozvala na bis te su se oni vratili i odsvirali još dvije pjesme, ali iskreno, bile su to dvije pjesme previše. Gledajte, Petrol su najnekonvencionalniji i glazbeno najkompleksniji i najdotjeraniji od svih bendova koji su večeras nastupili, ali možda zato što je već bilo prošlo dva ujutro, moram priznati da sam osjetio lagani umor. No, Petrol su na putu da izađu iz alternativnih okvira i postanu velik bend. Oni to i zaslužuju.

I to je bilo to, otprilike. Ostaje zaključak da je ovo bio odličan koncert koji je u mojim očima potvrdio kvalitetu nove BG scene i dostojno predstavio 3 x zdravo kompilaciju čija će recenzija uskoro uslijediti. Nije bilo nikakvog aftera, nije bilo odlaska do neke splavi na Savi koja piči rock glazbu do ranog jutra ili sličnih kerefeka. Ana i ja zaključili smo da i odlazak u krevet ima svojih prednosti a ja sam bio sretan što, eto, jedna večer mog boravka u otadžbini nije otišla u vražju mater.

Vražji Hadžo

hadžo // 30/04/2008

> vidi sve fotke // see all photos