Album započinje u najboljoj surf Bambi Molesters maniri uz nervozan vokal koji pjeva "uz jutarnji stres lagano spremam se da skočim kroz prozor da padnem u vatru... i tako u krug". Ovo je text koji govori sve o našoj i njihovoj svakodnevnici, a naslov "Jeste li poludeli ljudi?" još je bolje dočarava.

Nastavak slijedi uz dvije žestoke nimalo nježne pjesme. I dok u drugoj od tih, Obrtaj, najavljuju da bi mogli krenuti RADIOHEAD stopama, u sljedećoj, Ne postojim, u potpunosti skreću na taj put. Rastrzani ritmovi i lijeno pjevanje Ivice Markovića vuče na Thom Yorka. Da bi mi razbili na trenutak taj filing koji se proteže albumom, na polovici su ubacili Glupi Avgust, jednu sintić pop poskočicu.

Iako je to još uvijek onaj Nežni Dalibor s prvog albuma, dosta se toga promijenilo. Promijenio im se pogled na svijet. Ako je tada i bio optimističan, više sigurno nije. Upoznali su onu drugu stranu života. Stvarnu! To su nam otkrili drugim textom nad kojim se svatko mora zamisliti:

Stvarnost je nedopustiva
Mladost je neoprostiva
Radost je vrhunac ludosti
Razmišljam
Kako da prebrodim
Napad zlog optimizma
(n.z.o.)

Druga značajna razlika u odnosu na prvi album je produkcija albuma. Na "Normalnom životu" ne osjeća se onaj polet i elan s prvog. Zvuk je bolji a gitare koje dominiraju pjesmama su promišljenije, teže i bolnije. Slušanje albuma izaziva grčenje u želucu, a ponekad kao u Mogu da zaborave na mene, gitare su toliko "jake" da paraju uši.

Iako će mnogi ovom albumu zamjeriti da nema hitova kao što su Samo magli ili Metronom, čini se da su Nežni Dalibor svjesno izbjegli zamku drugog albuma i ponavljanja tako da su nam svima malo zakomplicirali život, izlažući nam svoju malo težu stranu.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 15/04/2011

PS: Obavezno slušati: Ne postojim, N.Z.O.