Oni koji su nezadovoljni sa početnim tretmanom razvikanog Minivala u Tvornici još uvijek imaju pravi original demo program Novi zvuk u Saxu koji je ovog utorka ugostio GANG BANG (Jastrebarsko), TERYAKI i SKAUT (Zagreb).

Čemu ovaj uvod? Osobno sam prisustvovao prošlotjednom, drugom izdanju Minivala, no nisam imao volje da nakon dva i pol sata u praznoj Tvornici sa stotinjak duša sjedim na praznim tribinama i čekam da nastupi prvi band. Potpuno revoltiran otišao sam kući u pola jedan poslije pola noći i nisam vidio niti jednog izvođača, a negdje oko dva ujutro primio sam sms od mog kolege Cvrleta s muzika.hr da me vidio u Tvornici i kako bi bilo dobro da se nađemo na šanku, no kako je to bilo nemoguće, u sljedećem sms-u mi je poručio da su tek prva dva sastava otprašila svoje, a na trećeg se čeka. Ne ulazim u nastupe bandova koje tom prilikom nisam vidio (sve sam ih već vidio prije), već u problem da taj Minival počinje debelo iza ponoći što je apsolutno promašeni i neprihvatljiv termin, pogotovo jer se radi o demo izvođačima. S ovakvom programskom shemom teško da će osim prijatelja, poznanika, rodbine i ponekog susjeda dotičnih izvođača neka druga publika htjeti doći pogledati i poslušati nove i neafirmirane autore. Za usporedbu, puno ljudi se pokupilo kući sa koncerta Calexica koji su nastupili oko 3 sata ujutro, a ja imam i jedan biser ovakvih nastupa kada me jedan moj prijatelj, strastveni techno freak odveo na party na kome je gostovao DJ Ian Pooley koji je nastupio tek u 5,30 h ujutro i izveo polusatni slow-down session nakon čega su se svi pokupili doma jer im je bilo dosta čekanja cijelu noć. Ja nemam više niti volje, niti želje da dolazim na koncerte koji počinju u ponoć, pa makar da se radilo i o najvećim zvijezdama svih vremena. Ja u ponoć odlazim s koncerata. A i Novi zvuk je u zadnja dva-tri navrata počeo kasniti s programom, te sam ovog utorka ponukan svim tim kašnjenjima stigao u Sax u 21.45 h i na moje ugodno iznenađenje na pozornici je već bio GANG BANG iz Jastrebarskog, a klub dupke ispunjen. Neka, treba početi na vrijeme, pa makar sam ovim kašnjenjem izgubio svoj stol (kojeg sam mjesecima držao s Hadžom) i u prekrcanom klubu sam morao stajati gotovo tri sata. Band je sastavljen od petoro glazbenika (gitarist, basist, bubnjar, klavijaturist i pjevač), te su prvi dio nastupa izvodili autorske hard-rock kompozicije na engleskom, dok su u drugom dijelu bile skladbe na hrvatskom jeziku. Vitalnu snagu Gang Bang ima u gitaristi i momku na klavijaturama koji su izgleda kreativna glazbena okosnica sastava i sjajnom vokalu čiji glas podsjeća na Giulliana i veoma dobro odgovara za njihov hard-rock/blues i soft-rock koji izvode. Najviše podsjećaju na Opću opasnost (pogotovo u laganijim skladbama), a uspio sam registrirati dvije pjesme "Moja draga" i "Ostat ću mlad". Tekstovi su im blage individualne prirode i s određenim trudom imaju jednake šanse kao i svi slični bandovi u tom fahu. Jedina zamjerka ide na konto pjevača koji je previše statičan, no dan kasnije sam shvatio da sastav još nema niti svoj myspace profil, već nekoliko informacija na demo bands portalu gdje stoji da rade na albumu, te da su članovi Pele, Filip, Nikša i Tomo (podatak iz sredine 2007). Tamo možete čuti njihovu stvar "Izvan vremena" autora Ivan Pelivanovića (vjerojatno Pele).

U međuvremenu sam porazgovarao s Ivan Veljačom, mojim susjedom iz kvarta, pjevačem i gitaristom večerašnjih aktera Skaut koji je podijelio moje nezadovoljstvo s Minivalom na koji su bili pozvani, no nakon nekih neprihvatljivih uvjeta za njih kao band s relativno renomiranim albumom su odustali. Isto kao Gatuzo, Gretta i još gomila njih. Nećemo sad o tome, ali biti će prilike... U 22.35 h na scenu izlazi sedmeročlani (!) band TERYAKI iz Zagreba koji također nemaju nikakvu web-stranicu (a nemaju niti nikakvih podataka na internetu), no bez obzira na to, imaju solidne adute u šakama. Glazbu koja se kreće u rangu plesnog funky-soul popa, odlične instrumentaliste (posebno gitarist, basist i klavijaturist) i plavokosu pjevačicu sa šeširom koja pjeva tekstove na hrvatskom jeziku koje izgleda sama piše. Glazbeno se kreću u vodama poznatog plesnog funky manira kojeg su na ovim prostorima utabali Bastardz, Jinx i Mayales, dok u nekim laganijim i instrumentalistički zahtjevnijim dionicama malčice zazvuče i na Steely Dan, starog Steve Wondera i dijelića funk-soula s prijelaza '70-tih u '80-te. Vrlo su tečni, no pomalo pretenciozni s baratanjem zahtjevnih aranžmana u kojima spajaju laganije, brže i improvizacijske sheme (poput sympho-rockera), ali su prije svega ugodno osviježenje za demo scenu s činjenicom da uz njih postoji krug izvođača koji u ovom segmentu mogu domaći plesni pop povući iz mrtvila koje nam serviraju naši mediji. Da ne zaboravim spomenuti, imaju momka na djembama koji mnogo pridonosi njihovoj ritmici, te prateću pjevačicu koja uz to ponekad barata i zvečkama. Najbolje prihvaćena pjesma bila je "Zato pleši, vidiš lako je", te su pokupili ogroman aplauz zahvaljujući svojim mnogobrojnim prijateljima koji su ih došli bodriti. Vidjeti ćemo ih u nekoj drugoj prilici, u nekom drugom gradu pred publikom koja ne pozna njihov repertoar, pa će se onda znati i neki relevantniji feedback. Ovdje je on bio plesan i simpatičan. A nakon toga došao je SKAUT o kome ne treba posebno govoriti. Mladi hard-rock/metal band iz Zagreba koji pjeva na hrvatskom jeziku i ima odlični prvijenac "Nož za dvoje" doslovce je razorio Sax. Evidentno je da su skautovci nakon samo nepune tri godine postojanja prevazišli prostor ovakvog malog kluba u kome se uglavnom sjedi i pijucka, te da su rock grupa koja strahovito grabi ka klubovima koji mogu primiti više stotina posjetitelja. Primjerice, prije godinu dana, 3.IV 2007. KSET im je bio premalen, a uz to imaju i nastupe u velikim dvoranama, te su u Hrvatskoj otprilike ono što su No Rules u BiH ili Psyho-Path u Sloveniji. A da ste samo vidjeli koliko je bilo curica i momaka u njihovim crnim majicama s prepoznatljivim logom slova 'S' i koliko se fotki s digitalaca, mobitela i foto aparata okinulo, a Ivan mi je rekao da uopće ne poznaje te ljude... Kao budući, nadam se, veliki rock band domaće scene krenuli su sa neočekivano laganim ambijentalnim gitarističkim uvodom, da bi potom ušli u lagani hard-rock ritam s vrlo komercijalnom melodijom i sintagmama koje vuku na spoj metala križanog s Metallicom i RHCP... Na repertoaru im se našla "Pali anđeo" s albuma koju uopće nisam prepoznao jer je odsvirana s takvim intenzitetom da sam mislio kako se radi o novoj skladbi koja neopisivo podsjeća na "Mind riot" Soundgardena s pop referencama Metallice. A kad su svirali "Parazit", "Onda i sad" ili hit "Kako je umro Petar Pan", u Saxu je samo bio hard/heavy rock u zraku. Majko mila, ovaj band svršava na pozornici! Nije da su darkeri, sweet i black hard/heavy-trash metalci, ali ubijaju se od zadovoljstva. Frontman Ivan Veljača drži sve konce u rukama, točno zna kad šta treba reći, kad mora publiku pozvati na skandiranje, kada se povući i dati prostor za fantastične solaže gitariste Gordan Dragića (ha, ponovno pušta kosu) koji uz njega pjeva prateće vokale, te sinhroniziranu ritam sekciju Davor Marinca (bubnjevi) i Tomislav Šušaka (bas). Prosto je nevjerojatno vidjeti publiku koja je tako strastveno upila njihov debi album da ga pjeva skup s njima (mada pratiti Ivana u vokalima nije jednostavno zbog gomile individualnih eskapada) pri čemu su Skaut na nevjerojatan način predstavili svoje tri nove kompozicije koje su otprve prihvaćene bez obzira što oni još uvijek nemaju hard-rock i metal publiku. Zapamtio sam sjajnu skladbu "Bog" koju su izveli pri samom kraju nastupa s mračnom, elegičnom atmosferom i velikim refrenom 'Bog je sad kod nas' kojim je Ivan pozvao cijeli Sax na skandiranje. Nakon nešto više od pola sata nevjerojatne svirke Skaut odlazi s pozornice uz skandiranje gotovo cijelog Saxa 'hoćemo još', te se Ivan vraća i ljubazno u mikrofon pita 'gazda, možemo li još jednu?'. I naravno, bila je još jedna, premjerno izvedena "Ja sam Papa Štrumf". Koliko god da vam se ovaj naslov čini smješan, bedast ili nepogodan za jedan hard/heavy rock sastav, toliko je kreativan i originalan da ga jednostavno morate čuti. U njemu je izmješano mnogo stilova i za prvo slušanje čini mi se najjačom skladbom (a i najhitoidnijom) Skauta. Tu se prepoznaju reference njihovog uobičajenog hard/heavy stila, ali i hardcore elemenata poput RATM i Biohazard ili vrsnih metalaca Machine Head, a sve odsvirano i upakirano u fantastičnoj smjesi koja kao da je proizašla nakon one čuvene kolaboracijske kompilacije "Judgement Night". Premalo sam rekao da bih opisao sav čar njihovog nastupa. Od scenskog, sviračkog i kontakta s publikom, Skaut su dotjerani i uvježbani poput drukčije punk-rock orijentiranih Overflow. Jednostavno, Skaut na svojem prvijencu "Nož za dvoje" nisu niti 50% onoga što pružaju uživo. Sada vidim da je album produkcijski previše ispeglan. Ovakvo prljavo hard/heavy rock izdanje Skauta koje je bilo večeras u Saxu čini mi se bolje i od njihovog nastupa u KSET-u. Možda je tome krivac i stara momčina na mikseti koja voli raditi ovakve sjajne i veoma rijetke domaće bandove... Nadam se da u miksu albuma kojeg upravo rade i koji je pri kraju neće omaknuti s produkcijom. Njima treba prljava, distorzirana i brutalno moćna, a opet čista produkcija. Oni su sjajan band s odličnim zvukom na koncerima.

Hvala Bogu, nisam uzalud došao na Novi zvuk. Usput, sve je završilo u ponoć.

horvi // 14/03/2008

> vidi sve fotke // see all photos