Bratski portal Ravno Do Dna došao je do 10. obljetnice. Čestitamo, svaka čast opstati toliko dugo, a usput, ti bokca kako vrijeme brzo leti. Rođendansku feštu su Zoran Stajčić i ekipa organizirali kroz četverodnevne, odnosno večernje eveninge u čijem središtu je izabran glazbeni koktel nekoliko različitih žanrova. Prve večeri u četvrtak 30. ožujka nastup su održali Marisol (imaju sjajan debi album "Žene mape" 2021, www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30567), navodno im je to bio prvi klupski koncert uopće, ali koliko god htio to vidjeti i popratiti, nisam mogao doći.

Ove druge večeri meka su bila dva izvođača s najjužnijeg dijela naše bivše velike federacije, iz nekadašnje Makedonije, a danas s prefiksom Sjeverne o kojoj je Vasko Atanasoski štogoderice komentirao kao o 'nekoj' susjednoj zemlji s ovcama i kozama aludirajući na mrske im južne komšije koje su im uzele pravo korištenja izvornog imena. Prva je nastupila DINA JASHARI, mlada i talentirana autorica u usponu, a njena pratnja bio je mlađi momak na električnoj gitari dok je ona pjevala i povremeno zasvirala havajku, onu malu akustičnu gitaru. Ali ako pomislite da je uštekana u neki kantautorski (polu)akustičan izričaj poput indie-folka, americane, countryja, bluesa i sličnih neo-hipsterskih furki, varate se. Ni govora. Riječ je o suptilnoj modernoj pop glazbi bliskoj indietronici s adekvatnom matricom i programiranim ritmovima na koje njih dvoje dodaju gitare, mahom nježna stacata i uglavnom solo disonante u psihodeličnom dekoru. Ritmovi su vrlo spori, tek rijetko u umjerenim i mahom se svode na ležerno letargične pjesme senzibilnog ugođaja na granicama sofisticiranog trip-hopa. I taman kad sam krenuo da se poguram među gomilu ispred bine kako bi nešto poslikao i snimio poneki video, evo ti ga na... Naletjeh na starog novinarskog kriks-kolegu koji piše upravo za Ravno Do Dna, a onda se odvaljao razgovor o mjuzi da je nevjerojatno kako četrdesetak minuta prođe u hipu dok se dvojica hiperaktivnjaka nađu na istoj valnoj underground duljini. Oprostite, ali baš zbog toga nisam uslikao niti jedan fotos, a namjeravao sam. Mogu samo nadodati da me impresionirala Dina i njen pratitelj, odnosno njihova glazba evocirajući na neke segmente vrlo slične faze David Sylviana poput albuma "Dead Bees On A Cake", a pomalo i na onaj čuveni debi "Brilliant Trees" u laganijim temama. Okey, nije to furka za neku đusku, ali ima lijepe radiofonične predispozicije Billie Elish.



Na svu sreću, kao da je znao, Vasko je kad su njegovi 21.VEK izašli na pozornicu odmah u prvoj pjesmi "Northern man" pozvao Dinu da mu se pridruži na vokalu, pa rečemo da se donekle iskupljujem priloženim video zapisom. Odmah se u startu vidjelo da su Vasko i ekipa (Rade Jordanovski - bas i Deni Krstev - gitara) sjajno raspoloženi za dernek koji se može uočiti i na njihovom albumu "Vo 103" (Balkan Veliki, 2020), a ja moram priznati da sam debilno smatrao da je on u tom bendu gitarist, jebate. A nije. A činilo mi se koješta, mnogo toga sam pobrkao s nekim drugim mu projektima, uh, kako i ne bi jer se nismo vidjeli, pa majko mila, valjda desetak godina od nekog iz mnoštva zagrebačkih koncerata Bernays Propagande.



Kako god, 21.Vek je bend s programiranim ritmom koji ne daje nikakvu mogućnost za improvizacije nego ova prekaljena dvojica momaka na gitari i basu moraju koncizno pratiti tempove što im ide nonšalantno kao zabijanje čavla u sir protežirajući 'gain zvukove bez indikativnijih distorzija u finom plesnom spletu new-wave/ post-punka izraslog iz velike ostavštine mnogih utjecaja, kako ex-Yu, tako i nezaobilaznih svjetskih vedeta. Rečemo da je prvi album Azre tu negdje najbliže uz dodatke prvih Talking Heads, pa nezaobilaznih Joy Division ali bez mrakova, ima segmenata nalik Wire, Mission Of Burma, malo Jam, malo The Clash (cirka "London Calling" faza), Echo and the Bunnymen, ništa pretjerano i da se razumijemo, nije to Gang Of Four ružača s neurozama, niti The Cure, Bauhaus, The Pop Group, rani A Certain Ratio. Nema noisea, taman poput zadnjeg Fugazi albuma "The Argument", točno na relacijama dance i indie-rocka neopterećeno prilagođenog, kako i samo ime kaže 21. vijeku.



Vasko je izuzetan zabavljač, showman, neprekidno je izlazio u publiku, plesao, grlio se s njome, animirao između pjesama brojnim zafrkancijama i zajebancijama s vrsnom dozom humora i komedije o narodnjacima, zabavnjacima, tim Sjevernim Makedoncima iz susjedne zemlje, a osvrnuo se i na pad one bespilotne letjelice u Zagrebu potpuno se dokazavši 'našim' čovjekom koji kuži mnogo stvari bolje nego politikanti i razni nobles kvazi kroničari čime je sustavno fiksirao svaku od pjesama kroz angažiranu i vrlo duhovitu potku. Imao je brojne gegove, takoreći minijaturne stand-up skečeve na što mu je publika uzvraćala i komentarima i smijehom tako da vjerujem kako nitko od ovih, kako reče 'u Makedoniji ćemo reći da vas je bilo koliko - 400, 500?' ljudi nisu nimalo ostali razočarani. Sjajan je animator, te je uz to, ako niste primjetili na albumima, razvio i odličan disonantan vokal u razvučenim arijama s naglaskom na zadnje stihove ili riječi valjajući samoglasnike poput pripitih ili barem supijanih bećara za šankom. Stvorio je svoj prepoznatljivi vokalni stil uz provokativno komičnu liriku, jednostavnije rečeno, pretvorio se u kompletnog punk zabavljača koji se koristi racionalno odmjerenim metodama da i ovakva mekana varijanta može imati komercijalno potentan status.

Skužili ste, bio je ovo odličan koncert. Hvala Vasku, 21. Veku, Dini i Ravno Do Dna!

horvi // 01/04/2022