Kasetofon je novi klupski program Attacka sa zanimljivim spektrom uglavnom friških izvođača koji svojim inovacijama iskaču iz žanrova. Nije strogo preciziran i ograničen stilizacijama, pa su tako ovog petka nastupila 4 gotovo pa naizgled nespojiva benda, no svaki je originalan, te je evidentno bio sjajno pripremljen za jednosatne repertoare.

Postojao je i dogovor s kolegom terapeutom da ćemo podijeliti radne funkcije i zadatke; on će napisati raport, a ja ću poslikati i snimiti poneki video jer, eto, igrom slučaja nismo ranije znali za ovaj zajednički randevu, no ispalo je drugačije na njegovu štetu. A patalije dolaze nenadano. Mene je odmah u dvorištu Medike zaskočio neki freak mojih godina (rane bedaste 50-te, možda kasne 40-te) ne okolišajući previše tražeći od mene da mu iskeširam 400 kuna kako bi se isfeštao, napio i zaružio. Kaže, ti mi jedini ovdje izgledaš da si pun love, za tebe je to sitnica. Uh, da, mož' si mislit'… Rekoh mu da je konac mjeseca i da mi mljekara još nije isplatila jer v Gruntovcu to sve kasni. Ne zna on za Gruntovec, on je iz Velike Gorice, ne zna on za nas jadne seljake kaj premečemo stajski gnoj s kamare na kamaru, bežimo po oranicama i livadama s vilama, čak niti traktore nemamo jer smo oduvijek ekološki osviješteni. I pita, koji ti je to qrc Gruntovec? Neki punkeri, a? Ma, da, jesu punkeri, pravi rušitelji sistema. Evo ruka buraz, ajd 400 kuna ti nije teško, kaj ne? Osim toga, ušlepao se i na moju (Horvi + 1) akreditaciju dobivenu od benda Šiza. Bilo bi šteta da je otišla uzalud ko' Dudek u Njemačku... Kasnije je lik imao svoj show po dvorištu, klubu i pozornici, a bez takvih često zna biti manje atraktivno, da se ne kaže dosadno. Prvi su nastupili osječki SOUTH CENTRAL o kojima, iskreno govoreći pojma nisam imao. To je trojac s dvije bas gitare, a nisu Girls Against Boys koji piči kombinaciju post-rocka sa psihodeličnim šaržama valjajući različite ambijente, ali i brzine ne zadržavajući se u klasičnim gabaritima, onim mnogo puta monotonih i suhoparnih kerefeka s dugačkim uvodima, zatjeravanjima i beskrajnim krešendima.



Njihov pristup je kompleksan, a interesantno da u toj, nazovimo spletki progressive aranžmana imaju jasno koncipirane kalupe koji ne prelaze više od 4, maksimalno 5 minuta po pjesmi. Osim toga, ako se pretpostave kroz temeljni post-rock, zabluda jest da su instrumentalan bend, ne nisu mada su na početku izveli jedan relativno laganiji, čini mi se "Čut ćemo se" u kome se dade primijetiti kombinacija U2 s math rockom. Imaju tekstove, predmijenjujem na hrvatskom, ali nije se dalo razabrati o čemu kratkokosi basist (drugi ima dulju plavu valovitu kosu) oštro zbori i viče dodavajući još poneku dozu razbarušene vatre na njihov poprilično energičan, te originalan, ekspresijom nabijen stil šetajući i do rubova space rocka. Pjesma "Skandal" u prve dvije minute fila gotovo post-hardcore, onda ide u atmosferičnu psycho letargiju dizajući tenzije dinamike, da bi finale okončala u doziranoj gravitaciji, a recimo "Isus" izranja iz staccato linije u klasičan post-rock pojačan kompleksnim sadržajem, te kada ne obazirete pažnju, čini se da je tu prisutna i gitara puna riffova. Jako dobro su se uštelali i napaprčili odličan set, naravno autorskih stvari "Marijana", "Četvrta", "Šit you", "Ratna", "Ulice"... Kako nemaju bandcamp stranicu da se provjere studijske varijante, valjda će se negdje moći čuti jer imaju vrsne performanse izmjenjujući energiju s laganijim dionicama. Odlični, svaka pohvala bendu, bili su užitak za slušanje i gledanje. Rado ću ih slušati i u budućnosti jer stvaraju jaku psihodeličnu kemiju kojoj nije potreban dodatan psihodelik za stvaranje vizija. Imaju priču i stav, tako mi se čini.





Nakon njih odšetao sam u dvorište. Prvo me kolega terapetut rastrubio, ukraše mu biciklo jer ga nije vezo lancem, ono marke Rog s kojim je pičio nema tako davno iz Močvare, čini mi se, a pretpostaviše da je ukraden, prvo svjetlo bješe spušteno, imaše i katanče, ako mu se javi točna numerološka kombinacija, vjerovati će da mu je to vlasnik. I sad, kako dođe, tako i ode, kaže 'nadam se da ga je uzeo pravi vlasnik'. A i odustaše kolega od daljnjeg praćenja svirke, odoše u potragu petkom navečer kada se dešavaju ovakve akcije češće nego petkom ujutro ili popodne po dnevnom svjetlu. Jel' ga našao, još nisam obavješten, čekao sam svaki dan na radio programu nakon raporta iz Ukrajine, podataka o broju novozaraženih i eventualnom ne-poskupljenju goriva da nešto kažu o ovome nemilom incidentu našeg nesretnog Terapeuta, ali niks. Samo je tamo netko nekoga iskasapio, ovi su se autom zaletjeli pod kamion, ljubomorni muž udavio ženu, podmetnut požar u direktorovom stanu, očevidi su u tijeku, opljačkan dom za stare i nemoćne, policija ažurno prati sumnjive… A ona druga patalija što me tražila bijednih 400 kuna vitlaše mi pred očima s dva bombona 'oš jedan' - neću. Nije prošlo 4-5 minuta, evo, počeše dobro znane nuspojave: drhtavica, ej man, kako je ovdje vruće, žgkhi frhioh jesi, fjj+t8u0, aha, čuj, gij'dž mnjrsk, ma sve ti je hj'jć, aštals izmur kund… Stari, taman si da se primiš raditi na kompresoru za razbijanje betona i asfalta…



Drugi su bili HOME CONFLICT predstavivši novog gitaristu Jakov Gabuda. Nedavno su u KSET-u imali stotinjak ljudi (shit, nisam mogao doći, ufatila me vraška prehlada, nije bio Covid), a sad ih je bilo tek šačica, no odvalili su sjajan cert ko' da sviraju pred nakrcanim auditorijem. Isprepleli su set s 5 pjesama debija "Life You Choose" (2019) i 5 s drugog "Story Untold" (2021), te izveli još dvije nove, zadnja bješe "Putin" (je pičketina). Općeniti dojam kojim frcaju jeste puna snaga i konciznost pop-punka, a u ovakvom prostoru više ostavljaju dojam klasičnog punk-rocka bez nekih hardcore aditiva što se uočavaju na studijskim zapisima. Imaju čistoću i kompaktnost, a osobitost su basovi Tihomira Kerežije izbačeni povrh visokih gitarskih riffova u Čofijevim izuzetnim bubnjarskim tempovima.



Tičo i Marinko Lugović izmjenjuju vokale u visokim tenorima od kojih mi šumi u ušima par dana, još jedno 5 ovakvih koncerata i mogu ostati gluh kad zaore "Let's move", "Story untold" ili "Above the fire". Ali ići na ovakve koncerte s vatom ili ćepovima za uši je friška figa. Čuješ samo basove. Na dio post-grunge feelinga podsjetili su laganijim uvodnikom "Pact with the devil" i razbarušenim eksplozijama 'up & down', a Marinko se pokazao i izuzetno komunikativnim vođom animirajući publiku nakon svake pjesme deklinirajući poantu zabavnog i istovremeno angažiranog punk benda svedeći govorancije na kratke i britke sadržaje. U "N.W.O." je gitaru prepustio kolegi metalcu Domagoj Hercegu (iz novog modern-metal benda Evolted u kome svira i Tihomir Kerežija) izašavši na čelo pozornice s mikrofonom, a ona moja patalija mu je pružila i pivo (inače je Marinko tokom svirke pio čaj iz termosice), te tokom njihovog nastupa stalno pokušavala ostvariti stage-diving. Čak je i kapu šiltericu dala Marinku da je nosa još nekoliko minuta.





Ovo je bilo prvi puta da ih gledam. Ostavili su mi sjajan dojam uigrane i zabavne momčadi koja zna što hoće, u sjajnoj su formi najboljih godina života, te imaju sve predispozicije za velike koncerte i daleko veće pozornice jer ih ne prati nikakva trema, neko dodvoravanje, još manje konfisticirano pronicljiv image s kakvim se obično puca na široku audijenciju sklonu vizualizaciji bez obzira na sadržaj, a naposljetku imaju ono najvažnije što se čini nebitnim - mladost i perspektivu, te zdrav duh i tijelo. Možda će ovo sad izgledati kao disclaimer kada dodam da će jednog dana ako Home Conflict zaista postanu veliki bend ili barem značajan, ili, pak s druge strane, kad će članovi benda imati neke sasvim druge patalije u budućnosti, mnogi će poželjeti upravo ovakvu vizuru Home Conflict s onim uzdahom 'jao, šta bih dao da sam bio na ovome koncertu'. Tako to obično biva kad s decenijom-dvije-tri odmaka nađete snimak odličnog koncerta nekog izvođača koji vam je legao, a da pojma niste imali o njemu. Home Conflict su tu, uhvatljivi i za ubuduće, ne treba ih mimoilaziti. Kazao pokojni Peđa Vranešević, 'odvezem se do diska, tama, dim i stiska', a ja se ponovno vratih u dvorište i evo ti ga na. Moja patalija opet u akciji: prebire sve pive i pijaču koju su si ljudi ostavili, našao dvije poluprazne flaše pive i q-pack nečijeg, pretpostavljam bambusa od 2 litre, još pedalj bješe unutra, cirka nepuna litrica, a svakako coca-cola nije. Kažem mu, vidim, našao si donatora za 400 kuna. Odgovor bješe 'ašruzkan miče gudle više muse baljku norse eš kutle mačke'. Tako je Milorade, otkud si došao, kako reče, iz Prugovca, Jagnjedovca, Kozarevca? Školkamazne šbljivam ruzgaš porke ufirkate še mi drnda mule vulte ši činč more. Zlatno tele počelo je da petlja nakon pada kule babilonske kad Jehova pomješaše jezike naroda.



Treći bjehovaše riječki POMELO CHESS SOCIETY, njima na sreću Jehova dobro pomješaše jezike i stilove pa ne koristiše pjevanja. Što se ima jedan bend s egzotičnim putešestvijama uplitat u tjeskobe jezičnih nesporazuma? Oni dođoše kao specijalni uvod arhaizmu i staroj općoj kulturi da prvo bješe zvuk, a onda jezik, mada oni zastupaju ovo prvo. Kaže predanje šah, najinteligentnija sportska igra s math konciznošću, a to je vrlo blisko i istovremeno daleko od kartanja bele ili šnapsa, elem svih tih igara u kojima sam redovito loš i uvijek gubim, čak i na običnoj kocki 'čovječe ne ljuti se' čekajući 'šesticu'.



Imaju magiju specijalno podešene bas gitare koja tako fino i mekano toplo prede staccata posebnom dijafragmom ko' izvučenom iz ranih dana The Police kada je Sting vitlao basovima u suradnji s Henry Padovanijem i Andy Summersom na gitarama, ali to bješe još kad su drage ikone rocka hodale uspravno po Mezopotamiji i ostatku svijeta, odnosno, vraćaju svojim načinom staru produkciju new-wave/post-punk zvuka gdje je bas gitara bila u prvom planu. Valja podsjetiti: Jah Wobble, Mick Karn, Derek Forbes, Dave Allen, Barry Adamson, Damir Košpić (prvi basist Boe). Basist je u ovome bendu vodeća figura bez obzira na gitarske intervencije i ritmove, a njihova mjuza je veliki iskorak iz domicilnog math-rocka prošaranog očiglednim space/ prog vijuganjima s mnogo psihodeličnih vijudanja. Zanimljivo jest da im sve pjesme imaju nazive po nekom narodnom muškom imenu, barem na ovome koncertu - "Jerko", "Zantar", "Ratko", "Gregor", "Diego", "Tvrtko", "Matko", "Jure", "Zed", te pošto još nisam upućen u njihov stav koji mi ovako laički djeluje, oprostite, 'ja sam za slobodnu mušku ljubav', bend mi nimalo ne djeluje tetkasto. Vjerojatno je to neka zajebancija s LGBT pristupom li samo ja insinuiram bedastoće jer su jednu stvar odsvirali za jednog svojeg fana kome su svi pljeskali i skandirali mu...

Opet izađoh na dvorište. Tamo se moja patalija već odriješila svih bolova ovog svijeta u razgovoru s Marinom iz Home Conflict i njegovom lijepom djevojkom Petrom, budućom pedagoginjom. Razgovaraše li ga žmljvrskšč, vidi, ja sam bmrljuš, a svi u kfhnjg, milo li ga fuška lusca, meni je to ufriganski šblj, stari čikuš barta žmali si ga njonje, ajde slikaj. Pa se slikaše, to se dalo razumijeti i nikome ne bješe nimalo nepodobno, ali kaj je taj tip pričao, rekoh Marinku da ga trifrtalja ama baš nisam skužio na kolikim bombonima lik bješe. I da bi mu najbolje bilo dati, fakat kompresor za razbijanje betona. Pošto čovjek neće baratati osnovnim sredstvima - lopatom, vilama, motikom i krampom. Neće čo'ek nazad na motiku i sekirče, ma ni na moderni kompresor s kompjuterskim CNC navođenjem.

E, onda dođe glavna atrakcija, pravi kompresor s elektičnim motikama, ŠIZA iz Koprivnice zbog koje sam ustvari i došao na ovaj koncert. Njihov debi album "Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem" (Dostava Zvuka) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30524 meni je ubjedljivi favorit 2021. godine uz Planet Užasa, kažite i mislite što god hoćete da to nije relevantno, baš me briga. Subjektivnost je velika s moje strane, ona patalija na bombonima me stalno napadala ko' neumoljivi jakobinci u otporu rušenja Franačkog carstva. Dečec, ne ide to samo tak s jednom loše usmjerenom revolucijom Slobodana Miloševića tristo godina kasnije, a bijednih 180 nakon Voltairea i Pariške revolucije, a bome, niti Putin neće dobro proći na štetu ruskog naroda kome ne treba Ukrajina, ionako imaju preveć' jako dobrog grunta za delati. Možem si misliti kak' se ruski traktoraši vesele orati ukrajinsku plodnu zemlju da budućnost velike Rusije postane planetarni ekonomski biznis. A, joj. Imamo u Podravini rali, jutra i hektare prave zemlje, na izvoz, sve uz rijeku Dravu je bogatstvo za žito, od Slovenije do Aljmaša, sve je to Podravina, najplodniji žitni dio Europe. I dalje, Vojvodina, Madžarska, Rumunjska, Bugarska, Moldavija...



Šiza je elmentarna nepogoda. Biti ću slobodan reći, dva urbana kmeta koji stvaraju gromove i munje bolje od ikakvih scenarija TV serije "Gruntovčani" za koje još uvijek intelektualni dio lijepe naše smatra da je iz Zagorja. Brus. Zagorje i Podravina nije isto, mada je kajkavski skoro posve isto. Svi kajkavci jako dobro znaju i prepoznaju akcent, a Šiza bi taman mogla održati lekciju, međutim, njen leksik je strogo književni aspektiran baš iz centra Podravine i usmjeren na vitalan problem hrvatske stvarnosti - gdje nestadoše pravi Hrvati? Gdje nestade obična kultura čovjeka koji se ponosi sa svojom domovinom? Gdje nestade hrvatski rock and roll? U Parnom Valjku, Prljavom Kazalištu, Gibonniju, Urbanu, Brkovima, TV emisijama "Zvijezde pjevaju", emitiranju na radio programima i kurcim-palcima gurača konjskog kopita pred vatru da se potkuje konjče. Baš mi i drago da je došlo ovakvo vrijeme kada obrazovani kuhar ne zna zaklati kokoš ili svinju, ne zna oderati ovcu ili zeca, jelena, metoda je da se preorijentiramo u vegetarijance, a opet, nitko neće raditi niti sa stokom, a niti kopati zemlju. Nova generacija bi htjela suhe mušmule i oskoruše, fino pakirane, u celofanima, narezane sa suhim borovnicama i friškim dalmatinskim figama s malo pršuta, bezmasnog, naravno, a takvoj se može i obična soja nafilana aditivima prodati da je čak i najobičniji jogort ili mlijeko. Sve će oni to ukapirati jako bolje ko im se uz to doda i koja mrvica tartufa i kavijara, sorry, meni najblesavijih namirnica, a tako skupih. Ko dijamanti. A niti svi ti ovjenčani elementi - zlato, srebro, bronca, platina, kaj s njima? Ko' trstenina z Ščukinog Bereka prije Miroslava Evačića. Draži su mi krumpir, grah i kiselo zelje.



Fanovi Šize ne moraju biti u filmu Marka Kuhara i Brune Antolića da bi osjetili čar brutalne stvarnosti dva, a uz vokal tri osnovna instrumenta s kojima su zaorali i preorali Attack odvalivši gotovo kompletan repertoar spomenutog remek-djela od albuma. Da imaju gitaru, huh, kaj ti li ga ja znam, možda bi im samo smetala i višak kontingenta predstavljala u popisu alata. Ovako kako je sada, to besprijekorno štima na bini, maloj ili većoj, bili su i u Tvornici nastupali na velikoj bini. I tamo su dokazali da funkcioniraju, a ne bih pretjerao da povučem hipotezu kako su ekstremnim zvučnim zidom sposobni i za open-air pothvate. O stilu im se ionako zna u tančine, dodao bih samo da je uživo to još prljavije, a tak' i treba biti. Valjda i zbog Attacka, a nikako im ne bi valjalo ušminkavati i pročišćavati taj performans. Eventualno dodati ponekog gosta na nekoj opozicijskoj, rečemo netipičnoj alatki, ali to su neke druge relacije za razmatranje u koje bi valjalo kad-tad uložiti ponešto strategije da se ne pretvore u Gatuzo koji je otprilike s vrlo sličnim stilom krenuo furiozno još tamo prije 15-ak ljeta i predugo hoblao dobitnu formulu istrošivši je do providnosti koja se od onog eksplozivnog praska i granatiranja s vremenom pretvorila u petarde, naposljetku i koketiranje s elektronskim pomagalima.

Kažem, za sada kod ovog koprivničkog dvojca to sjajno funkcionira i ima određenu konzervaciju trajnosti sve dok oni sami ne osjete potrebu za promjenama, a to može konzekventno donositi ovakve uspješne gigove i pozitivan feedback jer su im i same pjesme koncipirane kroz taj prepoznatljiv zvukopis ostavši evergreen pečat "Oprostite", "Mesija", "Suze", "Skromnost" i ostalih tema. Treba spomenuti da su zarolali i jednu novu stvar s kojom nastavljaju istim intenzitetom. Ajd, da skratim više jer odoh u preopširan raport... Ona moja patalija završiše tko zna kako, valjda u kaotičnom neredu, no kako nije bio nigdje u dnevnim kronikama spomenut nikakav incident o neuračunjivom radniku na kompresoru, djelatniku građevinskog preduzeća, ceste, gradska infrastruktura i usputni žitelji su ostali bez pritužbi.

horvi // 29/03/2022