POMELO CHESS SOCIETY: Pomelo Chess Society (d.i.y./ bandcamp, 2021)
Premda je realiziran samo nekoliko dana prije završetka prošle godine, ovaj rad svoj učinak ima u tekućoj 2022. gdje svakako i pripada. Riječ je o riječkom trojcu kojeg smo gledali 25.03.2022. u Attacku www.terapija.net/koncert.asp?ID=31293 na onom programu Kasetofon u paketu sa Šizom, Home Conflict i osječkim South Central.
Tada su mi vrlo intrigantno zvučali, osobito mekane staccato bas linije na koje su nakalemljene različite gitarske furije, a posebnost bješe set lista sastavljena isključivo od muških, mahom narodnih imena. No, niti nakon preslušavanja ovog studijskog zapisa od nepunih 25 minuta nisam došao do nikakvog adekvatnog zaključka da li se radi o nekoj internoj zafrkanciji na LGBT foru, mogućim insinuacijama na folk i tradiciju ili o nečemu sasvim desetome. Ali na kraju ovog izdanja od 8 instrumentalnih kompozicija imaju i jednu nazvanu ženskim imenom - "Matilda", a ona posve odskače od cjelokupnog 'cepta kratkim elektronskim dark-wave/ ambient formatom.
Inače, osnovna konstrukcija je sadržana u svetom trojstvu gitare, bubnjeva i basa, laički bi se s obzirom na čistu instrumentalnu potku dalo utvrditi da su post-rock usmjerenja, no nije baš tako. Uvodna "Jerko" počinje ambijentalnim staccatima i tipičnim pasažima, međutim nastavak je žestoki math-rock ispresjecan tim atmosferičnim detaljima u 2-3 navrata, a iskorak iz post-rocka jesu svakako duljine, odnosno kratkoće jedva dosegavši opseg do 4 minute i to uvrh glave. "Jure" također ima atmosferičnih izbojaka uskovitlanih s riffovima i eksplozijama, te na taj način grade gotovo sve teme. U tim furioznim trenucima koji otprilike čine 60% konfiguracije frcaju poprilično energične šarže nadomak hardcore gabarita, no nikako ne ulaze u njih kao niti u mathcore držeći se nekih standarda ranih, nekoć pionirski iznimno kreativnih Don Caballero.
Zanimljiva jest "Zantar" u blagom d'n'b tempu što prelazi u lagane psihodelične opservacije s dinamičnim tenzijama izbjegavajući minimalizam šlepajući i adekvatan progressive (ujedno je jedina od 4 minute), a može se opozicijski kontrirati krautrocku. Kvantnu sofistikaciju prikazuje obrada The Psychic House Band "Abraxical Solapse" nazvana "Matko" u kojoj se ovlaš pridružuju i Zappinom fusion ekcentrizmu, a dodatak Caballerima uočljiv je u "Gregor" i singlu "Tvrtko" vrtoglavim gitarskim staccatima 'over etida' koji nije baš za svačije prste na žicama.
Energije i psihodelije ima dovoljno, ne davi se i ne prenemaga s prtljanjem neuravnoteženih 'guitar hero' potezima. Neka priča u svemu tome postoji, ali nisam ušao u nju. Doživljaj je van svake sumnje uzbudljivo prožet dramatikama i skokovima, te naglim preobratima i raspletima, a epilog će donijeti vrijeme. Za sada, odličan početak.
Naslovi: 1.Jerko, 2.Jure, 3.Zantar, 4.Ratko, 5.Matko (The Psychic House Band - Abraxical Solapse cover), 6.Gregor, 7.Tvrtko, 8.Matilda