home > koncert > 38. Brucošijada FER-a @ FER 09/11/2019

kontakt | search |

38. Brucošijada FER-a @ FER 09/11/2019

Prošle se subote održala glazbena ekstravagantnost Brucošijade FER-a, vjerojatno najvećeg jesenskog muzičkog događanja u Zagrebu. Program koji svojim sjajem u sve tišim danima okuplja ljubitelje gromoglasnih koncerata centralizirajući scenu u jedno intenzivno događanje o kojem je Veliki Gatsby mogao samo sanjati. Preko petnaest izvođača iz šire regije, konstantan vizualni program, craft pive i naravno nezaobilazna masa ljudi svih uzrasta obilježili su ovo 38. izdanje najomiljenijeg inicijalizacijskog rituala mladih studenata (doduše ova masa nešto manje). U trenutku pisanja ovog izvještaja prošla su 82 sata od kraja ZMaja i cjelokupnog programa, a čini mi se da me pijanstvo i nezaobilazni mamurluk tek sada prolazi. Doista podbacio sam kao novinar, strateg i ljudsko biće istovremeno sve zbog pretjerane ambicije i sveprisutnog problema alkoholizma koji mi vrše konstantan utjecaj na život. Ipak čini mi se da je ovogodišnji sjaj Brucifera prigušen ne samo mojim pomaknutim stanjem uma, već i određenim drugim faktorima, no o takvim razmatranjima poslije. Za sad Vam dragi čitatelji samo mogu napomenuti da ako se nađete u poziciji gdje Vam line-up Brucošijade FER-a iznimno paše, morate biti svjesni da je to prokletstvo koliko i blagoslov.
[  ]

  © Ana Pavlović

[  ]

  © Ana Pavlović

Zagrijavanje se tradicionalno vršilo na Martinovki s rojem alkoholiziranih ljudi koji su žudno iščekivali svog najdražeg izvođača. Vrijeme mi je naravno pobjeglo te sam na žalost tako propustio Terminatora i Trophy Jump. Plan sam ipak imao: unesi u sebe u što kraćem roku što veću količinu eliksira te pod tim pogonom odslušaj svaki koncert sve do pauze između Brkova i Svemirka. Prvi sam dio uspješno obavio te sam se potom bacio na drugu fazu stižući na Mnoge Druge. Ističem riječ Mnogi ovdje jer Mnogi Drugi barataju pozamašnog količinom ljudstva na pozornici uključujući gitare, back vokale, puhače i još koješta. Ovaj ansambl neporecivo briljira u eleganciji, štoviše unatoč prividnoj ležernosti čini mi se da svi shvaćaju ovu glazbu krajnje ozbiljno. Ovo se pogotovo odnosi na vokalista koji u crnom sakou i polutami tvrdim baritonom propovjednički širi svoju poruku. Na žalost ne mogu reći da je ozvučenje baratalo istom razinom ozbiljnosti na Mnogim Drugima te je ta poruka tako izgubljena negdje u soničnom eteru, dapače čini mi se da je dobar dio detalja ovog orkestra naprosto ispario. Plesnija su se djela pretvorila tako u ritam s popratnim vokalima i puhačima, a tamniji trenutci raspršili u oskudnoj publici. Ne mogu nikako biti siguran da bi ovaj dojam bio drugačiji u nešto boljim uvjetima te pomalo me intuicija i vuče na stranu toga da se Mnogi Drugi vide kao daleko kompleksniju i intelektualniju grupu umjetnika nego što to zaista jesu. Zavode tim klizećim glasom i glatkim puhačkim sekcijama, no jednom kad zavedu kao da ne postoji razrađen koncept ili neki neobični ambijent, već pomalo sumoran niz gitarskih melodija s dekoracijom. Ipak konkretan sud ili dojam zadržavam za njihov solo nastup.
[  ]

  © Ana Pavlović

Sljedeći su na listi bili Igralom, cijenjena trojka iz Niša koja svira... pa Igralom rock? Za razliku od Mnogih Drugih manjak me koncepta ovdje nimalo nije smetao jer je ovdje vrlo očito riječ o, kako i samo ime govori, glazbenoj igri. Ova je ekspedicija u neistraženo najlakše rečeno okrenula cijeli kanon na kojem počiva žanr rock n' rolla naopako. U nasilnom okršaju melodija basa i gitare proizvode se slikovite melodije u istoj mjeri vanzemaljske koliko i pristupačne. Bubanj za to vrijeme odlučno baca kontru neposlušno stvarajući svoju melodiju više nego pružajući podlogu. Podloga je Igraloma zapravo tenzija stvorena iz ovog spariranja instrumenata, a efekt toga jest da nas svaka skladba vodi u svijet za sebe, bio on prošaran skokovitosti funka, nelogičnosti orijentalnih ljestvica ili pak tvrdoćom 90ih. Uistinu Igralom matematički surfa na vrtlogu ovih naizgled nespojivih utjecaja kreirajući od njih gestalt glazbu, apstraktni mozaik koji naprosto godi ušima. Svaki se igrač ovdje istovremeno suprotstavlja drugim članovima i surađuje s njima stvarajući predivnu simfoniju kaosa. Ipak su na kraju dana najbolje partije najnapetije.
[  ]

  © Ana Pavlović

Moja je partija i dalje bila na svom začetku, no pri dolasku na stoner mamojebače She Loves Pablo ubrzo sam shvatio da protiv svoga protivnika nemam šanse. Vrijeme i njegov prijatelj raspored su me osudili na polovično uživanje u ovom predivnom programu te sam shvatio da bez žrtvi neću s dužnim poštovanjem upiti ni jedan bend. Dao Bog da sljedeće godine jako želim čuti samo pola izvođača. S obzirom na to da je u tih petnaestak minuta provedenih na tvrdokornom bombardiranju tvrdih riffova i brzog ritma publika, i dalje mala u broju, ostala poprilično indiferentna zaputio sam se na Zoster. Pablovci su mi svakako dragi, no jedna je to od onih live svirci u kojima je ključanje krvi u žilama usko povezana s vrućinom kaosa koji se odvija ispred pozornice (iako sam čuo da je kasnije publika pomahnitala). Na zaraznoj petorci Zostera nikada nisam bio s druge strane, a nakon ovog koncerta žalim za tom činjenicom.
[  ]

  © Ana Pavlović

Zoster se često navodi kao reggae, dub, jamajkanska varijanta glazbe, no nakon ovog me nastupa nešto škaklja u tom opisu. Zoster se svakako bavi navedenim ritmovima, no više u funkciji hipnoze nego okosnice same glazbe. Melodije koje se grade na ovoj podlozi daleko su unikatnije. Svakako se čuju tu utjecaji primjerice EKV-a ili Doors-a, no ima nešto u njihovom idealnom balansu suzdržanosti i napadnosti koje su mi iskustvo na Zosteru učinili posebnim. Možda je do vokalista koji se čas grčio, a čas nas smireno strijeljao stoičkim pogledom. Možda je do prodornih, britkih tekstova o našoj trenutnoj društvenoj poziciji koji kao da nas žale koliko i osuđuju. Možda je do toga sam se osjećao kao da zurim u zrcalo, nakaradni odraz naše stvarnosti s paravanom ugodnih pjesama ispod kojih se skriva nešto pomaknuto. Čak i u svojim najljepšim trenutcima Zoster skriva atmosferu nervoze konstantno popraćenu dojmom da nam govore nešto uistinu važno dok se već pozamašna publika grči od euforije. Sve to uz pozamašnu količinu energije i podosta slojevitu glazbu, nastup Zostera se činio u najmračnijim trenutcima ciničnim, ako ne i profetičnim. Nešto je (bilo) trulo na drugoj pozornici FER-a, a ja sam se požurio isprati okus zgražanja i ushićenja.
[  ]

  © Ana Pavlović

U svojem prolazu kroz brojne FER-ove hodnike u potrazi za alkoholom primijetio sam još jednu trulu, ili barem pomalo neobičnu stavku. Nije mi trebalo četiri godine da bih došao negdje, a zraka je bilo na pretek. Uistinu ovo je bilo nešto novo za moje iskustvo Brucifera, bio sam svjestan informacije da se karte nisu rasprodale, ali ovo je bilo podosta depresivno. Prisjetivši se svih koncerata, čak je i prisutna publika bila pomalo suzdržanija nego inače. FER-ova je Brucošijada i dalje bila svjetlo na tu vlažnu subotu, no titralo je nešto više no inače. Na svu mi je sreću Sajsi ovakve misli promptno izbila iz glave. Sam ulazak na njen nastup naliči uletavanju u najprgaviji mafijaški klub u gradu (ili barem kako ja to zamišljam). Prvih je nekoliko redova publike bilo u ekstazi dok je Sajsi skup sa sestrom Tijanom na back repala svaki stih provokativnije od zadnjeg. Uvelike je njen nastup potpuna dominacija nad publikom gdje kao da ne repa za nas, već na nas. Kroz čvrstoću stava i deliverya njeni surovi tekstovi postaju daleko grđi, a ako u koktel ubacimo namjerno nabijenu količinu seksepila teško je ne u potpunosti zaokupiti pozornicu. Doslovno suočen s njenom pojavom čovjek ima osjećaj da ona može bez pardona nabiti svaku osobu u toj prostoriji ako joj se tako prohtije. Ovako što je, smatram, u tom agreisvnom hip-hopu imperativno, a Sajsine razorne matrice i jak flow osiguravali su da se tih prvih nekoliko redova nije smirilo da samoga kraja nastupa.
[  ]

  © Ana Pavlović

[  ]

  © Ana Pavlović

Tu negdje koherentan narativ moje večeri prestaje. Nakon Sajsi sam upoznao neke vrhunske ljude koji su mi platili pive, pa pelina, pa još pive - sve u roku od kojih pola sata. Maglovito me sjećanje dalje vodi kroz nešto veće mase pred glavnu pozornicu na Brkove gdje sam pokušao dobiti (kako običavam svake godine) ptičju perspektivu stojeći na ogradi i zidiću. Zaštitar me doduše spazio, doslovno zgrabio u naručje kao malo djetešce, skoro mi slomio nogu te potom samo bacio preko drugog dijela ograde. Na taj sam se način uspio probiti u epicentar "šutke" na folk-punk legendama Brkova. Svakih se nekoliko minuta netko sjetio raširiti krug u već zbijenoj masi ne bi li valovito gibanje ljudstva pretvorio u nešto koherentniji kanal za izbacivanje energije. Ovo se katkad dogodilo na udarnim, a katkad manje udarnim solažama ili refrenima te je posljedično imalo katkad zemljotresne, katkad tragikomične efekte. Ne sjećam se pretjerano same svirke, ali vjerujem da se može argumentirati kako je to i više nego potrebno za iskonsko, neokaljano iskustvo Brkova. Doduše dao bih ruku u vatru da je koncert započeo s nekoliko stvari s novoga albuma, pa je uslijedilo par Shamsovih monologa (na što se neko derao da zašuti), pa potom nekih hitoidnijih stvari gdje se pogo zahuktao da bi na kraju ljudi jedva dišući od iznemoglosti odustali od gibanja na zadnjih nekoliko pjesama. Uvjeren sam da sam uživao u svakoj sekundi ovog programa, ma koliko bio predvidljiv, toliko mi je mio srcu!
[  ]

  © Ana Pavlović

Gdje me je dalje večer odvela, to Vam ne bih znao reći. Čini mi se da ipak nisam jedini. Ako usporedimo količinu Facebook objava na eventu zbog pijanih pogrešaka od ove godine s prošlom, rasprodanom godinom dobit ćemo omjer 10:8. Možda je recipročan odnos između količine ljudi i konzumiranog alkohola, možda je do craft pivi čiji me okus i dalje progoni, a možda samo tražim izlike za svoju eklatantnu neprofesionalnost. Obećavam da ću sljedeće godine jednostavno izabrati 6 do 7 nastupa za poslušati i po mogućnosti donijeti Vam bolji izvještaj. Do tad FER-e hvala na lijepim sjećanjima i manjku istog, neka si sljedeće godine poput Las Vegasa!
[  ]

  © Ana Pavlović

[  ]

  © Ana Pavlović

[  ]

  © Ana Pavlović

jan vržina // 13/11/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: PRO-PAIN (USA) + DARKRISE (CH), 3.XII 2019., KSET, Zagreb

PRO-PAIN (USA) + DARKRISE (CH), 3.XII 2019., KSET, Zagreb

| 05/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Jonathan, The Siids @ Vintage Industrial Bar, 28/11/2019

Jonathan, The Siids @ Vintage Industrial Bar, 28/11/2019

| 05/12/2019 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Acid Arab, Babilonska, Sladoled @ Tvornica kulture, 29/11/2019, Zagreb

Acid Arab, Babilonska, Sladoled @ Tvornica kulture, 29/11/2019, Zagreb

| 05/12/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Repetitor, Gazorpazorp @ Tvornica Kulture, 30/11/2019

Repetitor, Gazorpazorp @ Tvornica Kulture, 30/11/2019

| 04/12/2019 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Brucošijada FFZG 2019 @ Pauk Skuc, 29/11/2019

Brucošijada FFZG 2019 @ Pauk Skuc, 29/11/2019

| 03/12/2019 | jan vržina |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]
  • 07/12/2019 > 14/12/2019 | ri, ri rock festival
    petak 06.12. okc palach - mladi bendovi: hand of apollo, dream pocket, pokle, wuna, rašpa, grampa, detmeć + goblini, alergija.

    subota 07.12. okc palach - ri rock kipić - krešo i kisele kiše, the black room, the siids, my buddy moose, krankšvester.

    petak 13.12. pogon kulture - dobitnici glavnih nagrada ri rock kipić 2019, sexymotherfuckers, psihomodo pop.

    subota 14.12. pogon kulture - dobitnici glavnih nagrada ri rock kipić 2019, zdenka kovačiček & greenhouse blues band, edo maajka and band.

    subota 14.12 okc palach - mladi bendovi: urar, gilmea, miscreation + six pack, one step away.
    >> najawa @ terapija.net
  • 12/12/2019 | zg, tvornica
    at the gates
    nifelheim
    deserted fear
    >> najawa @ terapija.net
  • 12/12/2019 | zg, kset
    truth ≠ tribe
    >> najawa @ terapija.net
  • 12/12/2019 | zg, kset
    moskau
    >> najawa @ terapija.net
  • 13/12/2019 | zg, vintage industrial bar
    six pack
    >> najawa @ terapija.net

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*