'I've burned my soul not long ago/ If i knew how it smelled i would have burned it long before', pjeva ili bolje rečeno vrišti svojim dubokim i hladnim vokalom Domagoj Šimek, pjevač i gitarist benda She Loves Pablo. Riječ je o uvodnoj pjesmi "Karma" i drugom po redu albumu ovog zagrebačkog četverca, u kome još jednom pokazuju svoju divlju ljubav prema užarenim riffovima i emocijama nabijenim melodijama. U svoju dosadašnju jednadžbu mračnog stoner rocka ubacili su i faktor vrlo naglašenog ritma, i sada svoj stil zovu groove rock. Amalgam bluesa, rocka, metala, hipnotičnih linija basa i dinamičnih ritmova. Ili drukčije rečeno, QotSA na nabrijanom tempo-tripu. To sve, sudeći po rasprodanom Ksetu na nedavnoj koncertnoj promociji albuma, nailazi kod publike na vrlo pozitivan odjek. Iako i dalje "ona voli Pabla", čini se da sve više ljudi voli njih. She Loves Pablo su konačno detonirali i isporučili devet vraški energičnih i dobrih pjesama, od kojih su "Gamblin" i "Impassive, Massive And Aggressive" javnosti bile otprije poznate kao najavni singlovi. Ovi Zagrepčani u svakom pojedinačnom broju iz rukava izvlače i gomilaju sasvim različite tempove i riffove, što za rezultat ima jedan zanimljiv i po zvuku glomazan album, bez fillera ili nedajbože dosade. Pjesme osciliraju između kratkih smirenijih pasaža i ritmičnih eksplozija, u kojima razaraju instrumentalnom kombinacijom bubnja-basa-gitare. Miješaju se bijes, razočarenje, nervoza, ljubav i revolt - upravo one stvari od kojih su satkani dobri rock albumi. Gotovo svaka pjesma ima svoje jake momente, bilo da se radi o rifu, refrenu ili tempu. Od ostatka se posebno izdvaja "Friday's Shepherd's Pie Day", gdje su pojačali psihodeliju i na svoj način fuzionirali s derivatom jazza. U gore spomenutoj "Impassive, Massive And Aggressive" i "Burnin' My Soul" smjelo riskiraju te se služe i klavijaturom, ali decentno uklopljeno u bučni distorzirani flow. Pablovci doslovce izgaraju u svakoj pjesmi, te se u sljedećoj i s istom žestinom ponovno rađaju. Bez puno pametovanja pokazuju kompozitorsku briljantnost i međusobnu usklađenost, uhvativši čiste i neprerađene emocije u kompaktne ali brahijalne skladbe. Uzmemo li u obzir i njihov, po zvuku dosta mračniji i tromiji prvijenac "Mother of All" iz 2009. godine, svjedoci smo trijumfalnoj preobrazbi jednog benda koji je na dobrom putu i uz malo sreće, da eskalira do neslućenih razmjera. Ne samo ovdje kod nas.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 01/03/2013